ZELENA PUPAVKA

Amanita phalloides (Vaill. ex Fr.) Link

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Amanitaceae > Rod: Amanita > Vrsta: Amanita phalloides (Vaill. ex Fr.) Link (GBIF ID 5240325)

Etimologija: phallus (lat.) = falus, muški spolni organ. Po obliku početkom razvoja.

Engleski naziv: Deathcap

Klobuk: 3-12 cm širok, prvo je zvonolik ili jajolik pa konveksan i na kraju otvoren, sjajan po suhom vremenu; žut, oker, smećkast, zelenkast, maslinastozelen, maslinasto-smeđ, žuto-maslinast, sivo-zelen, žuto-zelen, ponekad je bjelkast, neujednačeno je obojen, po kiši je malo ljepljiv, gol, gladak, bez ostatka ovoja, ali ne isključivo, kožica je s uraštenim radijalnim vlaknima, rub je gladak.

Stručak: 4-15 cm visok i 0.8-2 cm debeo, na vrhu je tanji, prvo je pun pa šupalj, na osnovi je jako gomoljasto zadebljan i srašten s ovojem, bjelkast, s mramoriranim je žuto-zelenkastim ili bijelim crtežom; na gornjem se dijelu je s visećim, istrganim, opnastim, bijelim do žućkastim vjenčićem, na gornjoj je strani lagano crtast, rijetko je gladak; volva je široka 3-4.5 cm, poluslobodna, opnasta, režnjasta ili cjelovita, bijela, kod mladih je primjeraka često s unutarnje strane zelenkasta.

Listići: Gusti, nejednaki, vrlo su mekani, široki, odvojeni su od stručka, slobodni, bijeli.

Spore: Široko eliptične do gotovo kuglaste, 7.5-9 x 6-7.5 µm, Q je oko 1.1 (cromushrooms: (7.5) 7.9 - 9.3 (10.3) × (5.9) 6.3 - 7.3 (7.9) µm, Q = (1.1) 1.2 - 1.4 (1.5), N = 120, Me = 8.6 × 6.8 µm, Qav = 1.3); otrusina je bijela.

Meso: Vlaknasto, bijelo, ispod kožice klobuka je lagano žuto-zelenkasto, na prerezu ne mijenja boju; miris je neodređen i nenapadan, gotovo je nepostojeći, na sijeno, u starosti je neugodan na amonijak, a okus je slab, blag, slatkast, kiselkast (ne smije se kušati).

Kemijske reakcije: Meso i listići u dodiru sa sumpornom kiselinom postanu ljubičasti, ako se suha gljiva tretira sulfovanilinom, najprije se oboji u ljubičasto pa u crveno-smeđe.

Stanište: Raste u rano ljeto i jesen najčešće u bjelogoričnim šumama, obično u simbiozi s bukvom, hrastom, lijeskom i kestenom, rijetko s crnogoričnim drvećem, sa smrekom, te u parkovima ili vrtovima, obično na glinenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Najotrovnija je vrsta gljive, a znakovi trovanja javljaju se 6-27 sati nakon konzumiranja, izaziva faloidinski sindrom trovanja. Sadrži faloidne toksine (faloidin, falacidin, falazin) i amanitinske toksine (alfa, beta, gama, delta i epsilon). Samo kušanje moglo bi dovesti do kobnih posljedica. Puževi i crvi također vole jesti ovu gljivu, a ona im ne oštećuju jetru jer oni nemaju taj organ. Međutim, prisustvo crva ili puževa nije nikako znak netoksičnosti. Ako životinje jedu ove gljive, to ne znači da ih i mogu jesti i ljudi. Jeleni, zečevi, svinje i neke druge životinje imaju druge enzime koji različito razgrađuju ovaj otrov u tijelu i tako ga neutraliziraju. Stoga se nadamo da nikome neće pasti na pamet uzimati životinje kao mjerilo jestivosti ove vrste. To bi bilo besmisleno i moglo bi završiti smrtnim ishodom.

Napomena: Dosta je promjenljive boje klobuka, od bijele do tamnomaslinaste. Radijalna vlakna su uvijek vidljiva, a nešto su uočljivija na primjercima tamnije boje. Izblijeđena se eventualno može zamijeniti sa žućkastom pupavkom (Amanita citrina) i bijelim varijetetom žućkaste pupavke (Amanita citrina var. alba), kojima je klobuk prekriven bradavičavim ostacima ovoja, te bijelom pupavkom (Amanita verna), koja se razlikuje samo po boji.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1. Zelena pupavka (Amanita phalloides (Vaill. ex Fr.) Secr.)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.