 |
 |  |  |
 |  |  |
 |
BLAGVA
Amanita caesarea (Scop.) Pers.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Amanitaceae >
Rod: Amanita >
Vrsta: Amanita caesarea (Scop.) Pers. (GBIF ID 5240269)
Etimologija: caesaerus (lat.) = cezarovo, carsko. Po dobroj kvaliteti. Engleski naziv: Caesar's Amanita Klobuk: 3-12 (18) cm širok, najprije mesnat i kuglast pa jajolik i na kraju otvoren, malo mazav i gol bez ostataka ovoja, nekada se mogu pronaći i ostaci bijelog krpastog ovoja; zlatnožute, narančasto-crvene, narančasto-smeđe ili krvavocrvene boje, nekad vuče ka žutoj, a nekad ka crvenoj boji; rub je pravilan, poslije crtast. Stručak: 7-15 (17) cm visok i 2-3 (4) cm debeo, valjkast, mesnat, osnova je zadebljana, najprije je pun pa poslije malo šupljikav, žućkast ili zlatnožut, vrh se lako odvaja od klobuka; ispod klobuka se nalazi naglašeno narebrani zlatnožuti viseći vjenčić; na dnu je ostatak mesnatog bijelog ovoja, volva je visoka, žilava, režnjevita, debela. Listići: Najprije svijetložuti, zatim zlatnožuti; vrlo su gusti, prema kraju su širi, pomiješani su s lamelulama, slobodni. Spore: Eliptične, (7.6) 8.1 - 9.8 (12.1) × (5.2) 5.9 - 7.1 (8.3) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.5 (1.7), N = 120, Me = 8.9 × 6.4 µm, Qe = 1.4; otrusina je bijela. Meso: Kod mladih je bjelkasto, a prema krajevima, odnosno ispod kožice klobuka je žuto; miris je nenapadan i ugodan. Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama (listopadnim i zimzelenim) u simbiozi s različitim vrstama hrastova i sa šumskim kestenom, na vapnenastom tlu, voli toplije krajeve, a u kontinentalnim krajevima je rjeđa. Primjerci na prvih pet slika snimljeni su u rujnu, na lokalitetu Gala kod Sinja, a šesta na Petrovoj gori kod Vojnića. Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10 Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Napomena: Po boji klobuka su slične crvena muhara (Amanita muscaria) koja ima bijele listiće i ostatke ovoja po površini klobuka u obliku malih krpica, te njezin sinonim ogoljela muhara (Amanita muscaria var. aureola), koja je poput crvene muhare bez krpastih ostataka ovoja po klobuku i obično je više narančaste, nego crvene boje. U rimsko je doba bila omiljena jestiva gljiva rimskih generala Najvažnije za determinaciju: 1. dno stručka je obavijeno ovojem ili volvom; 2. listići su žuti i slobodni; 3. klobuk je žute, narančaste do crvene boje; 4. stručak je žut; 5. viseći je vjenčić žut i s gornje strane crtast
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 19. Carska blagva (blagva) (Amanita caesarea (Scop. ex Fr.) Pers. ex Schw.); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Blagva (Amanita caesarea (Scop.: Fr.) Pers.)
Prirodoslovni muzej - Split
