MODROLISNA KRASNICA

Russula delica Fr.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Russulales / Russulaceae / Russula

Engleski naziv: Milk White Brittlegill

Klobuk: 5-22 (28) cm širok, dosta je nepravilan, prvo je konveksan, na kraju je ulegnut na sredini i lijevkastog oblika, suh, kožica se vrlo malo ili nimalo ne guli; bijel, bjelkast (često prljav jer je prekriven ostacima zemlje ili lišća), mjestimično je oker ili smećkast, najčešće je baršunast, ubrzo je upadljivo sitno naboran ili mjestimično pjegav, rub je dugo vremena podvijen, u starosti je valovit i iskrivljen.

Stručak: 2-6 (7) cm visok i 1-4 (5) cm debeo, debeo, uglavnom je pun, čvrst, vrlo je kratak i zdepast, valjkast, skoro se uvijek širi od baze prema vrhu; najprije je bijel, s plavkastom je ili zelenkastom nijansom na vrhu, kasnije može biti i oker ili sa smećkastim nepravilnim mrljama, uski pojas ispod spoja s listićima je uvijek bijel, prvo je gladak i bez sjaja, zatim je naboran i baršunast.

Listići: Gusti, široki, pomiješani su s lamelulama, u starosti su malo razmaknuti, prirasli ili se lagano spuštaju po stručku, na bazi su poprečno spojeni žilicama, u mladosti su ponekad orošeni s bezbojnim vodenastim kapljicama; bijeli, s laganim su plavkastim odsjajem, osobito prema stručku.

Spore: Široko eliptične do kuglaste, s izoliranim niskim bradavicama visokim oko 0.5-1.5 µm, (6.8) 7.3 - 9.1 (10.4) × (5.4) 6.2 - 7.7 (8.5) µm, Q = (1) 1.1 - 1.3 (1.5), N = 120, Me = 8.2 × 7 µm, Qe = 1.2; otrusina je bijela do kremasta.

Meso: Bijelo, tvrdo, lomljivo, debelo, zrnasto, ne mijenja boju; mirisom podsjeća na ribu ili voće (nekad dominira prvo, a nekada drugo), često je neugodan, a okus je malo ljutkast, posebno uz listiće.

Kemijske reakcije: Meso i površina stručka u dodiru s lakto-fenolom postanu ljubičasto-smeđi, a meso s alfa-naftolom ubrzo postane ljubičasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim ili crnogoričnim drvećem, obično bor ili hrast, osobito na vapnenastom ili neutralnom tlu, često je ukopana u tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete. Bijele su krasnice dosta nekvalitetne jestive gljive.

Napomena: Ova krasnica dosta sliči mliječnicama iz skupine u kojoj je najtipičnija vrsta paprena mliječnica (Lactifluus piperatus) koja se nešto razlikuje po pristnosti mlijeka i po jako ljutom okusu. Najprepoznatljivija je po staništu, skupnom načinu rasta, ukopanosti u zemlji, djelomično je jamičasta, te se po klobuku nalaze ostaci zemlje i suhog lišća. Po kvaliteti nije među kvalitetnijim krasnicama, jer ima dosta tvrdo meso koje nije baš najboljeg mirisa i okusa. Klobuk se razvije već u zemlji i tek kasnije probija tlo koje poslije ostane na klobuku, isto kao i kod nevaljale baršunaste mliječnice (Lactifluus vellereus).

DNA sekvenca: prikaži