Lactarius serifluus - created in Finland by Minna Viljanen |
|
GRBAVOČAĐAVA MLIJEČNICA
Lactarius serifluus (DC.) Fr.
Sinonimi:
Etimologija: serus (lat.) = sukrvica, surutka, djelomično vodenasto mlijeko + fluo (lat.) = teći, strujati. Po vodenastom mlijeku.
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Russulales / Russulaceae / Lactarius
Engleski naziv: Watery Milkcap
Klobuk: 3-7 cm širok, ubrzo je otvoren i ulegnut na sredini; zagasite, tamnocrvene, tamnosmeđe ili smeđo-crnkaste boje, rub je prilično tanak.
Stručak: Skoro je boje klobuka, crvenkasto-smeđe boje, nešto je tamniji na bazi; valjkast.
Listići: Kratko se spuštaju po stručku, dosta su gusti, stisnuti; žuto-smeđi su i oker.
Spore: Kuglaste, mrežasto-bradavičave, 6-8 µm; otrusina je žućkasta.
Meso: Okerasto; slabo miriše na lisne uši kao hrastova mliječnica (Lactarius quietus), a kada se osuši na cikoriju, okus je blag; mlijeko je bjelkasto, obilno, pomalo je vodenasto.
Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom ili bukvom, na kiselom tlu.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete zbog lošeg okusa mesa.
Napomena: Mliječnica je kojoj sliči dosta vrsta iz skupine kamforne mliječnice (Lactarius camphoratus). Uvijek se može lako determinirati po tome što je krupnija rastom i nešto mesnatija od drugih sličnih mliječnica.
DNA sekvenca:
Referentni izvori:
- Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 797. Grbavočađava mliječnica (Lactarius serifluus DC ex Fr.)
-
Lactarius serifluus (DC.) Fr. 2023. https://www.gbif.org/species/9111925