ZELENA VITIČARKA

Stropharia aeruginosa (Curtis) Quél.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Strophariaceae > Rod: Stropharia > Vrsta: Stropharia aeruginosa (Curtis) Quél. (GBIF ID 2533359)

Etimologija: aeruginosus (lat.) = zelenkasto. Po boji.

Engleski naziv: Verdigris Roundhead

Klobuk: 3-9 cm širok, prvo je poluloptast, kasnije je otvoren i ispupčen na sredini, po kišnom je vremenu mazav, sluzav i ljepljiv, kožica se lako guli; zelen je ili modro-zelen, prekriven je s prolaznim i rijetkim bijelim ljuskicama (ostacima ovoja), rub je dugo vremena zakrivljen prema dolje.

Stručak: 4-7 (9) cm visok i 0.4-1 cm debeo, valjkast, šupalj, mazav, vlaknast; modro-zelenkast, iznad vjenčića je gladak, ispod je s bijelim čehicama, na bazi je s micelijskim nitima; pod klobukom nosi viseći prljavobijeli, sivkasti ili sivo-smeđi vjenčić, s gornje je strane crtast, rub s gornje strane može biti i crnkast od poispadalih zrelih spora.

Listići: Prirasli; bjelkasti, zatim su sivo-smeđi do ljubičasto-smeđi, oštrica je bijela.

Spore: Eliptične, glatke, obično su s jednom uljnom kapljom, (7.3) 7.7 - 8.6 (9.3) × (3.9) 4.2 - 4.7 (5.1) µm, Q = (1.5) 1.7 - 1.9 (2.1), N = 120, Me = 8.1 × 4.5 µm, Qe = 1.8; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, bjelkasto, zelenkastog je tona; miriše ugodno na gljive ili plijesan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla, u svim tipovima šuma, uz rubove šuma, na livadama i pašnjacima, na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća ili izravno na panjevima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Dio je autora smatra nejestivom vrstom jer je blago otrovna i može uzrokovati gastrointestinalne tegobe. Također postoje izviješća skupine ljudi koji već duže vrijeme konzumiraju ovu vrstu, čak i u velikim količinama, a koji nikada nisu imali nikakvih probavnih problema. Ako se konzumira ukloniti ljepljivu kožicu klobuka već u šumi, jer je moguće da ona sadrži toksine. Vjerojatno sadrži malu količinu termolabilnih toksina koji se termičkom obradom unište.

Napomena: Ne može se zamijeniti s drugom gljivom jer je mazava, ima karakterističnu modro-zelenu boju klobuka i bijeli vjenčić koji poslije zbog sazrijevanja otrusine pocrni. Spominje se kao zasebna vrsta zelenkasto-plava vitičarka (Stropharia cyanea). Vrlo je slična zelenoj vitičarki, a razlikuje se po tome što je manje sluzava i na rubu klobuka nema ostataka zastorka.

DNA sekvenca: prikaži