Bonomyces sinopicus - created in Finland by Tapio Kekki |
|
SMEĐOCRVENKASTA GRLAŠICA
Bonomyces sinopicus (Fr.) Vizzini
Sinonimi:
Etimologija: Po oker-crvenoj (ciglastoj) boji zemlje.
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Pseudoclitocybaceae / Bonomyces
Engleski naziv: Spring Funnel
Klobuk: 2-8 (10) cm širok, mesnat, tanak, spljošteno-ulegnut ili lijevkastog oblika, bez sjaja, skoro gol; oker-narančaste do crveno-smeđe boje, po suhom vremenu izblijedi, površina je fino baršunasta; rub je najprije podvijen pa poslije postane valovit.
Stručak: 2-5 (6) cm visok i 0.5-1.5 (1.8) cm debeo, osnova je zadebljana, pun pa brzo šupalj; boje je klobuka, vlaknasto-crtast, osnova je maljava od bijelih rizomorfa.
Listići: Vrlo su gusti, spuštaju se niz stručak, izmiješani s lamelulama; bijeli do kremasti.
Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 7-10 x 4-6.5 µm; otrusina je bijela do krem.
Meso: Bjelkasto, na krajevima je svijetlosmeđe do crvenkasto, žilavo, vlaknasto, mekano; karakteristično jako miriše na užeglo brašno, a okus je blag.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, obično pojedinačno, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, često s jelom, hrastom, bukvom i smrekom, te na opožarenim terenima.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva slabe kvalitete zbog vlaknastog mesa i dosta neugodnog mirisa.
Napomena: Prepoznatljiva je po ciglastoj boji, jako miriše po brašnu i ima karakteristično zadebljan stručak ispod listića. Slična je ariševa grlašica (Rhizocybe vermicularis) koja raste nešto ranije i nema tako upadljiv miris.
DNA sekvenca:
Referentni izvori:
- Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 699. Smeđocrvenkasta grlašica (Clitocybe sinopica (Fr.: Fr.) Kumm.)
-
Bonomyces sinopicus (Fr.) Vizzini. 2023. https://www.gbif.org/species/8308180