 |
|
|
Hohenbuehelia grisea - created on January 2020 in Красногорский р-н, Московская обл., Russian Federation by Иван Матершев |
 |
 |
|
SIVA ŠKOLJKARICA
Hohenbuehelia grisea (Peck) Singer
Sinonimi:
Etimologija: griseus (lat.) = sivo. Po boji klobuka.
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Pleurotaceae / Hohenbuehelia
Plodno tijelo (klobuk): 1-4 (5) cm širok, konveksno-spljošten je i jezičastog ili školjkastog oblika, također je ulegnut na sredini; sivkast, sivkasto-smeđ, smeđ ili sivo-smeđ, vodenast, po suhom je vremenu skoro bjelkast, površina je krupno baršunasto-pamučasta i sa želatinoznim slojem, na rubu je slabo baršunast, nije crtast.
Stručak: U mladosti je slabo izražen, a poslije nije uočljiv, prljavobjelkast je ili blijedožućkast.
Listići: Spajaju se u zajedničkoj točki koja se nalazi na stručku, gusti su i osrednje gusti, uski, silazeći; u mladosti su bjelkasti pa krem i žućkasti, račvasti, izmiješani su s lamelulama.
Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 6-9 x 3-4.5 µm; otrusina je bijela.
Meso: Bjelkasto do smećkasto, u klobuku je želatinozno, čvrsto, žilavo, gumasto; miris nije izražen, a okus je slab na brašno.
Stanište: Raste u ljeto i jesen ali i tekom godine u razdoblju bez mraza, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta, bukve, trešnje, jasena ili graba, rjeđe se pronađe na crnogoričnom drvu.
Doba rasta: 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog žilavosti mesa.
Napomena: Primjerci ove vrste nisu jako vlažni pa postoji mogućnost zamjene s krznenom školjkaricom (Hohenbuehelia mastrucata), koja je jedna od gljiva koja hvata valjkaste crve (nematode) i koristi ih kao dodatak prehrani.
DNA sekvenca:
Referentni izvori:
-
Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1030. Siva školjkarica (Hohenbuehelia grisea (Peck) Sing.)
-
Hohenbuehelia grisea (Peck) Singer. 2023. https://www.gbif.org/species/2526413
Prirodoslovni muzej - Split
