 |
|
|
Panaeolus semiovatus - created in Norway by Perry Gunnar Larsen |
 |
 |
|
POLUJAJASTI GNOJIŠTAR
Panaeolus semiovatus (Sowerby) S.Lundell & Nannf.
Sinonimi:
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Bolbitiaceae / Panaeolus
Engleski naziv: Shiny Mottlegill
Klobuk: 2-4 (6) cm širok i 2-6 cm visok, jajolik, gladak, kožica je po vlažnom vremenu mazava i uvijek ljepljiva; može biti sivkasto-smećkast, okerast ili sivo-smeđ, sredina je često tamnija, površina je naborana i u starosti ispucana.
Stručak: 6-10 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, šupalj, malo je zadebljan na bazi, tvrd, tanak, lomljiv; bjelkast je ili sivkasto-smeđ, nosi uzdignuti i narebrani sivo-smeđi vjenčić ili je s crnim pojasom i ostacima ovoja, iznad vjenčića je tipično i pravilno narebran, na bazi je bjelkasto-maljav.
Listići: Široki, trbušasti, izrezani su uz stručak, prirasli, gusti; sivkasti, kasnije su sivo-crnkasti ili crni, s karakterističnom su bjelkastom oštricom.
Spore: Eliptične, 15-22 x 9-14 µm; otrusina je crna.
Meso: Vrlo je tanko, gotovo da i ne postoji, u stručku je tvrdo, bjelkasto; miris i okus su na gljive.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do listopada, skupno ili pojedinačno, kao saprofit na starom izmetu krupnih biljojeda, prvenstveno goveda i konja, uglavnom na pašnjacima i livadama. U Hrvatskoj je pronađena samo na izmetu konja, a poznata je s pet lokaliteta, u Gorskom kotaru, Lici i Slavoniji.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10
Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA
Status jestivosti: OTROVNA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Sadrži veliku količinu halucinogenog toksina psilocibina. Psilocibin se ne smije uživati kao drogom, a na psihijatrijskim odjelima je bilo mnogo ljudi koji su vjerovali da su gljive sa drogom super. Drugi su pomiješali gljive sa psilocibinom sa smrtno otrovnim vrstama, kao što je hrastova koprenka (Cortinarius rubellus). Ti ljudi su ili umrli ili završili na dijalizi. U određenim se područjima kaže da u gljivama nije pronađen psilocibin, jer se količina psilocibina u gljivama svakako može razlikovati od mjesta do mjesta ili može sadržavati sličnu tvar koja ima sličan učinak. U svakom slučaju, u velikim količinama uzrokuje teške gastrointestinalne probleme. Preporučamo svima da ne koriste ovu gljivu za nikakav oblik konzumacije. Smetištari se često međusobno razlikuju samo po karakteristikama spora. Nijedna vrsta nije jestiva, a mnoge sadrže otrovni psilocibin.
Napomena: Na sličnom staništu mogu se pronaći brojne vrste iz rodova Panaeolus, Stropharia, Coprinus i sl. od kojih se razlikuje po prisustvu vjenčića.
DNA sekvenca:
Referentni izvori:
-
Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 191. Prstenasti smetištar (Panaeolus semiovatus (Fr.) Wünsche), Sinonim: Anellaria semiovata (Fr.) Pears. & Dennis
-
Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Polujajasti gnojištar (Panaeolus semiovatus (Sowerby: Fr.) S.Lundell)
-
Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštćenim i strogo zaštićenim (Narodne novine, 07/2006). Ministarstvo kulture. – Polujajasti gnojištar (Panaeolus semiovatus)
-
Panaeolus semiovatus (Sowerby) S.Lundell & Nannf. 2023. https://www.gbif.org/species/3317006
Prirodoslovni muzej - Split
