 |
|
|
Lepiota oreadiformis - created on October 2023 in Champéry, Switzerland by Nicolas Schwab |
 |
 |
|
PLANINSKA ŠTITARKA
Lepiota oreadiformis Velen.
Sinonimi:
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Lepiota
Klobuk: 2-5 (6) cm širok, u početku je konusan, zatim se raširi i blago ispupči; bjelkast, žućkasto-smeđ, narančasto-smeđ ili crveno-smeđ, u sredini je tamnije smeđe boje, djelobično je gladak ili vlaknasto-baršunast, rub je uvijek svjetliji, vijugav i resast od ostataka vjenčića.
Stručak: 4-5 cm visok, valjkast, često je zakrivljen, baza je obično zadebljana, šupalj; bjelkast do žućkast, iznad vjenčića gladak i bijel, od vjenčića do baze je vlaknast; s izraženom je prstenastom zonom.
Listići: Nejednako su dugi, do stručka su zaokruženi, slobodni; bijeli, poslije su svijetložuti do blago oker.
Spore: Eliptične, u obliku brodice, 12-14 x 4.5-5.5 µm; otrusina je bijela.
Meso: Bjelkasto do svijetložuto, pri dnu je malo smeđe vlaknasto; miriše ugodno na gljive, a okus je blag.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprofit tla po planinskim predjelima, u šumama bora, na šumskim čistinama, po parkovima, livadama, pašnjacima, truloj travi i iglicama.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, kao i sve male sunčanice, bez obzira što dio autora navodi da je nejestiva. U nekim regijama u Rusiji se smatra jestivom vrstom.
Napomena: Najsličnija je vrsta Lepiota pallida koja nema izuzetno pahuljičasti stručak i mnogo je manja. Klobuk joj je širok svega 1-1.5 cm, a cijela je površina oker i sitno čehasta. Nejestiva je vrsta.
DNA sekvenca:
Referentni izvori:
- Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 75. Planinska štitarka (Lepiota oreadiformis Vel.)
-
Lepiota oreadiformis Velen. 2023. https://www.gbif.org/species/2535421
Prirodoslovni muzej - Split
