CRNOVLAKNASTA KOPRENKA

Cortinarius melanotus Kalchbr.

Sinonimi: prikaži

Etimologija: melas (gr.) = crno. Po crnim vlakancima.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Cortinariaceae / Cortinarius

Klobuk: 3-6 (8) cm širok, osnova je smećkasta, rub je nešto svjetliji, kožica je sve do ruba prošarana grubim crno-maslinastim zrnatim čehicama.

Stručak: 3-5 (7) cm visok i 0.5-1 (1.5) cm debeo, zadebljan na bazi, malo vretenast, bjelkast, s jedva uočljivim prstenastim pojasom, površina je gusto prekrvena smećkastim čehicama.

Listići: Najprije su maslinastozeleni ili žućkasto-smećkasti, u starosti su smeđo-maslinasti zaokruženi uz stručak, prirasli.

Spore: Kuglaste, bradavičave do bodljikave, 6-8 x 4.7-6.5 µm; otrusina je rđastosmeđa.

Meso: Žućkasto, zeleno-žuto, maslinasto-žuto, žuto-smeđe, djelomično bjelkasto mramorirano, meso na rubu baze stručka često maslinasto-crvenkasto do maslinasto-smeđe, tamnomaslinasto u klobuku, vlaknasto; karakteristično miriše na plijesan i na peršin, a okus je slab na plijesan i zemlju.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalcijevim karbonatom postane kestenjastosmeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom. Većina je autora smatra vrlo sumnjivom pa se nikako ne smije konzumirati. Slučajevi trovanja još nisu poznati. Izuzetno je rijetka vrsta zbog čega su njezini sastojci još uvijek nepoznati.

Napomena: Moser ovu vrstu uvrštava u podrod Leprocybe, kožica je s flouroscentnim maslinastozelenim pigmentom. Od sličnih vrsta se razlikuje po posebnom izgledu stručka, po prisutnosti čehica po klobuku i po tome što ne miriše na rotkvice, već definitivno na peršin. Slične vrste su vunena koprenka (Cortinarius cotoneus), zelenkasta koprenka (Cortinarius venetus) i Cortinarius betuletorum koja je izraženije zelene boje.

DNA sekvenca: prikaži