Leucocoprinus birnbaumii - created on May 2023 in Geidorf, Graz, Austria by Edith Stabentheiner

ŽUTA ŠTITARKA

Leucocoprinus birnbaumii (Corda) Singer

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Agaricaceae > Rod: Leucocoprinus > Vrsta: Leucocoprinus birnbaumii (Corda) Singer (GBIF ID 2535598)

Engleski naziv: Plantpot Dapperling, Flower Pot Parasol

Klobuk: 2-7.5 cm širok, najprije je gomoljastog ili cilindričnog oblika, zatim se raširi do polukuglastog ili stožastog oblika, na kraju se spljošti ili ponekad ispupči na sredini, limunastožut do sumporastožut, površina je glatka ili blago brašnasta i prekrivena neravnim, vlaknastim ljuskicama koje se lako uklanjaju, ljuskice u starosti postanu tamnožute ili smeđe i gušće koncentrirane prema središnjem disku gdje često tvore mrlju, dok su na rubovima rjeđe, rub je narebran i sa svjetlijom bojom unutar brazda, u mladosti je podvijen, a poslije se izravna.

Stručak: 2.5-9 cm visok i 2-15 mm debeo, valjkast, na bazi je batinast, komorasto je šupalj, limunastožut do sumporastožut, u starosti može postati smećkast, iznad zadebljane baze je prekriven sitnim zrnastim ili vunastim ljuskicama; vjenčić je tanak, opnast, može biti poziciniran bilo gdje između vrha i dna stručka, pokretan, gornja je strana žuta, a donja je strana bjelkasta, ponekad je blijed i može nestati.

Listići: Gusti, često su dosta odmaknuti od stručka, slobodni, sumporastožuti.

Spore: Eliptične do bademaste, s velikom klicom, 7.7-10.5 x 5.9-7.3 μm, cheilocistide su vretenaste s produžetkom na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, u klobuku je u mladosti čvrsto, kasnije postaje mekše i lomljivije, bjelkasto; miris nije izražen ili je na gljive, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto, busenasto, kao saprofit u posudama za cvijeće na vrlo raspadnutoj biljnoj tvari (humusu ili kompostu).

Doba rasta: 7, 8, 9

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po busenastom rastu, dugom i tankom stručku, te boji i staništu na kojem raste. Kada se osuši, gljiva može postati žuto-smeđa ili smećkasta. Jedna značajka opisane vrste koja se često ne opisuje, ali je često uočljiva su sklerociji među micelijem na površini tla, što je neobična osobina pripadnica reda Agaricales. Obično se o sklerocijima najčešće govori u kontekstu tartufa ili u izazovima s kojima se pojedinci suočavaju u pokušaju uzgoja smrčaka pa se obično povezuju s velikim, stvrdnutim masama koje rastu pod zemljom. Sklerociji su kod opisane vrste maleni (500-820 μm), tvrdi, eliptičnog oblika, te kremasti do žućkasti.

DNA sekvenca: prikaži