Lactarius vinosus - created on December 2004 in Torre Grande, Oristano, Italy by Marco Floriani |
|
VINSKA RUJNICA
Lactarius vinosus Quél.
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Russulales / Russulaceae / Lactarius
Klobuk: 5-12 cm širok, najprije je konveksan, zatim se otvori i ulegne u sredini; najprije je narančast, ubrzo je vinskicrven s blagom ljubičastom nijansom, vrlo često je koncentrično pojasast, sitno je maljav, rub je valovit.
Stručak: 2-4.5 cm visok, kratak, valjkast, prema bazi se sužava, prašnjav, pjegav, najprije je pun, poslije je komorasto šupalj; iste je boje kao klobuk.
Listići: Gusti, uski, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; ljubičasti su do sivo-zelenkasti.
Spore: Kuglaste do eliptične, kružno bradavičave, 7.5-8.7 x 6.2-7.2 µm; otrusina je žuto-oker.
Meso: Čvrsto, lomljivo, blijedokremasto, kremasto-žuto, ispod kožice klobuka i stručka je vinskicrveno; miris je ugodan na gljive ili voće, a okus blag do malo trpak; na presjeku ispušta tamnu krvavocrvenu do vinskicrvenu tekućinu.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, ispod raznih varijeteta primorskog bora (Pinus pinaster) uz obale Jadrana i po otocima.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Sve vrste mliječnica s crvenim mlijekom su jestive. Nemojte se bojati krvavocrvene boje mokraće nakon konzumacije. Boja ostaje u mokraći do sljedećeg dana, ali je potpuno bezopasna i podsjeća nas na pretjerani unos cikle. Također uzrokuje i bezopasnu crvenkastu nijansu stolice.
Napomena: Postoji velika sličnost s krvnom rujnicom (Lactarius sanguifluus) koja raste na istim staništima. Razlikuje se uglavnom po vinskicrvenoj boji klobuka i stručka koji imaju najčešće blagu ljubičastu nijansu.
DNA sekvenca:
Referentni izvori:
- Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 745. Vinska rujnica (Lactarius vinosus Quélet). Sinonim: Lactarius violaceus Barla
-
Lactarius vinosus Quél. 2023. https://www.gbif.org/species/5462971