Elaphomyces decipiens - created in Norway by unknown

VARLJIVA JELENGLJIVA

Elaphomyces decipiens Vittad.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Eurotiomycetes / Eurotiales / Elaphomycetaceae / Elaphomyces

Plodno tijelo: 0.5-1.5 (2) cm široko, pravilno kuglasto, može biti krem-smeđe, žuto-smeđe, svijetlosmeđe ili sivo-smeđe s ostacima tla isprepletenima micelijem; površina je prekrivena sitnim i prilegnutim bradavicama, između bradavica je vidljiv bjelkast sloj micelija, peridij je formiran od tanke površinske korice koja je na presjeku krem-oker te ima zubati profil, u starosti je vrlo tvrda, poput ljuske oraha, ispod se nalazi mesnati sloj debeo 1 mm koji je mramoriran s bijelim žilicama.

Spore: Kuglaste, dekorirane gustim i malo zavijenim šiljcima visokim 1-2.5 µm, 20-25 µm; otrusina je tamnosmeđa do crno-smeđa.

Meso: Bjelkasto ili sivkasto, zatim smećkasto, u starosti tamnosmeđe i pregrađeno bijelim tramalnim stijenkama, gleba (fertilna masa) je u starosti paučinasta, pretvara se u gotovo crnu prašnjavu masu, poput crnog baruta; miris je odvratan na dim, a okus neugodan i gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi samo s hrastom i grabom, podzemno na dubini od 20-30 cm, voli pjeskovito tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Voli apsorbirati radioaktivni cezij Cs137 (Springer Link, 2024. Exemplifying the “wild boar paradox”: dynamics of cesium-137 contaminations in wild boars in Germany and Japan) te sadrži visoke koncentracije arsena i njegovih spojeva (National Library of Medicine, 2024. A unique arsenic speciation profile in Elaphomyces spp. (“deer truffles”)—trimethylarsine oxide and methylarsonous acid as significant arsenic compounds) pa je i to jedan od razloga zašto je bolje izbjegavati konzumaciju ove vrste.

Napomena: Karakteristična je vrsta po mramoriranim mesnatim dijelom peridija, po čemu se lako razlikuje od sličnih jelengljiva, kao što je zrnata jelengljiva (Elaphomyces granulatus), koja je dosta većih dimenzija. Pri determinaciji jelengljiva potrebno je pažljivo promatranje karakteristika peridija i bradavica na površini uz pomoć povećala.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto; 2. površina je krem-smeđa, žuto-smeđa do sivo-smeđa; 3. površina je sitno bradavičava; 4. peridij je debeo oko 1 mm, vanjski je sloj tanak i krem-oker, unutarnji je sloj deblji i mramoriran bjelkastim žilicama; 5. meso je bjelkasto, sivkasto do smeđe; 6. miris mesa je neugodan na dim; 7. raste podzemno u bjelogoričnim šumama

DNA sekvenca: prikaži