HAJDINSKI VRGANJ

Boletus aereus Bull.

Etimologija: aes-aeris (lat.) = brončano. Po boji.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Boletales / Boletaceae / Boletus

Engleski naziv: Bronze Bolete

Klobuk: 4-20 (25) cm širok, debelomesnat, okruglast pa polukuglast, na kraju je kada se gljiva razvije otvoren, čvrst, nije mazav, kožica je tanka; u mladosti je tamnosmeđe, crno-smeđe ili skoro crne boje, u ovisnosti od staništa čas tamniji, čas svjetliji, površina je fino baršunasta, rub je obično svjetliji.

Stručak: 5-17 cm visok i 3-7 cm debeo, robustan, tvrd, u mladosti je uočljivo zadebljan prema dnu, bulbozan, kasnije je valjkast; površina je oker-smeđa ili svijetlosmeđa, vlaknasto-brazdast, posebno je na gornjem dijelu prekrivena s finom bjelkastom do smeđom mrežicom, boja joj je najprije blijeda, ali se mijenja kako se gljiva razvija, osnova je bjelkasta.

Rupice/cjevčice: Sitne su i guste, slobodne, obično su zatvorene, bijele, kremasto-žućkaste pa svijetložute; cjevčice su tanke, jednostavne, široke, tipično su skoro slobodne, bijele ili svijetložute.

Spore: Vretenaste, 10.5-19 x 3.5-7 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Bijelo, čvrsto, izdašno, na zraku ne mijenja boju; miris je orašast, na bademe, a okus ugodan na gljive ili orašast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom lagano posmeđi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kada je i češći, u bjelogoričnim šumama i uz rubove šuma, najčešće u simbiozi s hrastom, bukvom i kestenom. Primjerak na trećoj slici snimila je Helena Petrić.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete zbog nešto tvrđe konzistencije mesa.

Napomena: Crnogorični vrganj i borov vrganj (Boletus pinophilus) imaju debelu kožicu klobuka, dok hajdinski vrganj i raspucani vrganj (Boletus reticulatus) imaju kožicu poput tankog filma. Sličan je borov vrganj koji raste po crnogoričnim šumama ispod smreka, ali nema opasnosti jer su sve spomenute vrste jestive i izvanredne kakvoće. Razlikuje se od sličnih vrsta, jer skoro uvijek raste ispod bjelogoričnog drveća, najčešće kestena i hrasta, karakteristične je boje, od crvenkasto-smeđe, tamnosmeđe do crnkasto-smeđe, površina klobuka je baršunasta, nije glatka, ne pocrveni ispod kožice klobuka i na kraju svijetla mrežica pocrveni kao i cijeli stručak.

DNA sekvenca: prikaži