ČEŠLJUGARSKA LJUSKAVICA

Pyrrhulomyces astragalinus (Fr.) E.J.Tian & Matheny

Sinonimi: prikaži

Etimologija: astragalinos (gr.) = češljugar (Carduelis carduelis). Vjerojatno po upadljivoj boji.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Strophariaceae / astragalinus

Engleski naziv: Conifer Scalycap

Klobuk: 2-5 (8) cm širok, prvo je pulokuglast pa raširen, spljošten, po vlažnom je vremenu vlažan i mazav, sjajan, gol; šafranastožut, žuto-narančast, narančasto-crven ili je krvavocrven, na sredini je tamniji, rub je blijedožut, površina je prolazno vlaknasta.

Stručak: 5-10 cm visok i 4-7 mm debeo, valjkast, sužen je na bazi, često je zakrivljen, ubrzo postane šupalj; bjelkast je ili žućkast, na bazi je smeđ, na pritisak pocrni, vlaknasto je prošaran poput zmijske kože, s prolaznom je prstenastom zonom.

Listići: Gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; žuto-narančasti, sivo-narančasti, žuto-okerasti ili su žuto-smeđi, kasnije su hrđastosmeđi.

Spore: Skoro eliptične, glatke, 5-7 x 4-4.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Relativno je tanko, bijelo je ili žućkasto, uz rub je uglavnom narančasto-crveno, na oštećenom ili presječenom mjestu za oko dvije minute pocrni (mlađi primjerci manje); miris nije izražen, u bazi stručka je više ili manje na jod, a okus je jako gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto ili u gustim skupinama, po planinskim predjelima kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog crnogoričnog drveća, poput bora ili smreke; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog jako gorkog okusa mesa.

Napomena: Teško se može zamijeniti s drugim vrstama zbog tipične narančaste boje klobuka i osobine mesa koje na prerezanom mjestu polako pocrni.

DNA sekvenca: prikaži