BRESADOLOVA ULEKNJAČA

Clitocybe bresadolana Singer

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Tricholomataceae / Clitocybe

Klobuk: 2-5 (7) cm širok, najprije konveksan, zatim raširen i lijevkasto ulegnut, nepravilan; gladak, po vlažmom vremenu pojasasto pjegav, oker-smeđ, narančasto-smeđ do crveno-smeđ, po suhom vremenu oker-smećkast, rub je izuvijeno valovit.

Stručak: 2-6 (8) cm visok i 4-8 (11) mm debeo, valjkast, malo proširen na osnovi, žilav, pun; oker-smećkast, svijetlosmećkast do smeđ, uzdužno bjelkasto vlaknast, osnova je bijelo maljava.

Listići: Najprije bijeli, poslije kremasti, zavojiti, poneki se račvaju do stručka ili spuštaju po njemu, izmiješani s mnogo lamelula.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 5-6.5 x 3-4 µm; otrusina bijelo-kremasta.

Meso: Bjelkasto do krem, spužvasto; miris ugodan na voće, malo po gorkim bademima, okus blag, slatkast, voćni ili malo neugodan.

Stanište: Raste u proljeće i jesen, kao saprofit tla na siromašnim pašnjacima, livadama i u miješanim šumama viših predjela.

Doba rasta: 5, 6, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom. Dosta je rijetka vrsta pa je jestivost nepoznata, ali vjerojatno nije otrovna.

Napomena: Na prvi pogled dosta sliči žutim uleknjačama, kao što su žuta uleknjača (Paralepista flaccida), kapljasta uleknjača (Paralepista gilva) i smeđocrvenkasta grlašica (Bonomyces sinopicus). Od njih se bitno razlikuje po manjem rastu, staništu i prije svega po obliku spora. Žuta i kapljasta uleknjača imaju bradavičave spore kao i sve gljive roda Lepista, a smeđocrvenkasta grlašica ima široko eliptične (jajolike) i mnogo veće spore (7-10 x 4-6.5 µm).

DNA sekvenca: prikaži