Lactarius controversus - created on October 2004 in Zaragoza, Spain by Luis Ballester

TOPOLOVA MLIJEČNICA

Lactarius controversus Pers.

Sinonimi: prikaži

Etimologija: controversus (lat.) = zavrnut unatrag. Po rubu klobuka koji je skoro uvijek zavrnut.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Russulales / Russulaceae / Lactarius

Engleski naziv: Blushing Milkcap

Klobuk: 5-25 (30) cm širok, debeo, mesnat, kompaktan, prvo je spljošteno-konveksan, zatim se ulegne na sredini, nije lijevkast, često je nepravilan, tvrd i lomljiv, po vlažnom je vremenu ljepljiv i mazav, po suhom je vremenu sjajan; bjelkast, s jasnim je ružičastim, ružičasto-smeđim ili ružičasto-crvenim mrljama, nema koncentrične krugove, rub je najprije podvijen, poslije je izravnat, tanak, dlakav i krpast.

Stručak: 4-7 (9) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, kratak, zdepast, prema bazi je uvijek uži, tvrd, pun, bez dekoracije, često je ekscentrično ili lateralno postavljen u odnosu na klobuk, površina je mazava i ljepljiva; bjelkast, ponekad je s crvenkastom nijansom.

Listići: Gusti, uski, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, račvasti; najprije su krem boje i s ružičastom nijansom, kasnije su blijedonarančasti.

Spore: Kuglaste, s gustim šiljcima u obliku mrežice, 6-7.5 x 4.5-5 µm; otrusina je kremasto-žuta do kremasto-smećkasta.

Meso: Tvrdo, izdašno, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag, ubrzo postane ljut; na presjeku ispušta dosta bijelog mlijeka nepromjenljive boje, okus mu je ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikim krugovima ili po nekoliko primjeraka zajedno, u aluvijalnim bjelogoričnim šumama, parkovima i po rubovima šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito topolom, hrastom, lijeskom, vrbom ili brezom, voli glinenasto tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog ljutog okusa mesa. Nije toksična.

Napomena: Neki je autori svrstavaju u skupinu s paprenom mliječnicom (Lactifluus piperatus) od koje se lako razlikuje po glatkom pojasastom klobuku koji je ružičasto nahukan, nekad je isti odjaj i na listićima. Mlijeko joj nije toliko papreno kao kod spomenute vrste zbog čega se gljiva ne može konzumirati. U starosti boja izblijedi i postane okerasto-ružičasta. Lako je prepoznatljiva po izvanredno velikom i mesnatom klobuku, ružičastim listićima, te po tome što pri rastu diže zemlju koja najčešće ostaje na površini klobuka. U vrijeme rasta prošećite ispod topola i gotovo je sigurno da ćete je pronaći i lako prepoznati.

DNA sekvenca: prikaži