Lactarius romagnesii - created in Norway by unknown

ROMAGNESIJEVA MLIJEČNICA

Lactarius romagnesii Bon

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Russulales / Russulaceae / Lactarius

Klobuk: 3-9 (12) cm širok, najprije je konveksan i ispupčen, poslije je raširen i naglašeno udubljen na sredini, suh; tamnosmeđ, tamnosivo-smeđ do crno-smeđ, s blagom svijetlijom crveno-smeđom nijansom, kao baršunast, površina je bez koncentričnih krugova, rub je trajno podvijen i obično s kvrgavim utorima.

Stručak: 4-10 cm visok, valjkast, zakrivljen, prvo je pun, kasnije je šupalj, često je kao stisnut, prema bazi je najčešće sužen; svijetlosmeđ do sivo-smeđ kao i klobuk, na vrhu je svjetliji, točkasto je prošaran poput zmijske kože.

Listići: Rijetki, poneki se račvaju, široki su do 5 mm, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; bjelkasti, kremasto-žuti ili žuto-okerast.

Spore: Kuglaste, krestaste, 8-8.7 x 7-7.5 µm; otrusina je žuto-oker sa svijetloružičastom nijansom.

Meso: Čvrsto, bijelo, na presjeku za 10-15 minuta postane ružičasto do ružičasto-narančasto; miris je slab po lisnim ušima kao kod hrastove mliječnice (Lactarius quietus), a okus blag, kasnije gorak i trpak; ispušta malo bijeloga mlijeka nepromjenljive boje.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u bjelogoričnim šumama, osobito u šumama bukve, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jedva je jestiva gljiva, ali se smatra nejestivom vrstom zbog vrlo lošeg okusa mesa.

Napomena: Opisana mliječnica ima neke sličnosti sa smrekovom mliječnicom (Lactarius picinus) od koje se bitno razlikuje po staništu i rijetkim listićima. Donekle je bliska i garava mliječnica (Lactarius lignyotus), koja raste samo u crnogoričnim šumama, a klobuk joj je hrapav i znatno tamniji, kao i stručak.

DNA sekvenca: prikaži