SEYNIJEVA ŠLJEMOVKA
Mycena seynii Quél.
Sinonimi:
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Mycenaceae / Mycena
Klobuk: 1-3 (4) cm širok, najprije je stožast ili zvonolik, u starosti se izravna i tupo ispupči na sredini, lagano je mazav; sivo-smeđ, ružičasto-smeđ ili je ljubičasto-smeđ, sredina je često tamnosmeđa ili ljubičasto-smeđa, vlaknast, rub je prozirno narebran.
Stručak: 3.7 (8) cm visok i 1.5-7 (8) mm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, jednak ili malo proširen na bazi, obično je zakrivljen iznad baze; sivo-smećkast je ili tamnosmeđ, minimalno je čehast, na bazi je bijelo maljav, duže je ili kraće kovčav od micelija.
Listići: Gusti, suženi su uz stručak, prirasli ili se rijetko vrlo kratko spuštaju po stručkom sa zupcem, široki; bjelkasti su ili sivkasti, u starosti su s ružičastom ili ljubičasto-ružičastom nijansom.
Spore: Eliptične, glatke, 10-14 x 6-8 µm; otrusina bijela.
Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto je do svijetlosmećkasto; miris nije izražen, vrlo je rijetko na rotkvice, a okus blag.
Stanište: Raste u jesen, zimu i proljeće, kao saprofit isključivo na češerima raznih borova, ponekad su češeri zatrpani zemljom, uglavnom u mediteranskom području.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Zanimljivostima u svijetu gljiva nema kraja. Lako je prepoznatljiva po staništu jer raste isključivo na otpalim češerima raznih borova, pinije (Pinus pinea), zatim primorskog bora (Pinus halepensis) itd. Na otpalim češerima smreke raste češerova šljemovka (Mycena strobilicola), ima tamnosmeđi klobuk (poslije može biti svjetliji), stručak je ispod klobuka bjelkast, a prema bazi sivo-smeđ.
Referentni izvori:
- Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 563. Seynijeva šljemovka (Mycena seynii Quélet)
-
Mycena seynii Quél. 2023. https://www.gbif.org/species/5898805