BABINGTONOVA VODOLJUPKA

Adelphella babingtonii (Berk. & Broome) Pfister, Matočec & I.Kušan

Sinonimi: prikaži

Etimologija: Po engleskom botaničaru i arheologu Charles Cardale Babingtonu (1808.-1895.).

Plodno tijelo (apotecij): 3-4 (6) mm široko, najprije je jajoliko, kasnije je spljošteno i u obliku diska, dosta je nepravilno; površina je po vlažnom vremenu blistava, žuto-smeđa, smeđa ili crveno-smećkasta, rub je valovit.

Spore: Valjkaste, zaobljene na vrhu, glatke, bezbojne, iznutra su zrnaste, 13.5-19.5 x 10-12 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Vanjski je dio prilično tvrd, a unutrašnji voštano-želatinozan, žuto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, združeno s mnogobrojnim drugim plodnim tijelima, kao saprofit krupnih drvnih ostataka natopljenih vodom, na zemlji, a također i na smrekovim češerima. Sve slike snimio je Zlatan Kapetanović.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Dosta je tipična vrsta po tvrdoj kožastoj konzistenciji vanjske površine, kao i po boji.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1835. Pachyella babingtonii (Berk.) Berk.