Lactarius picinus - created on September 2023 in Bayern, Germany by Elisabeth Mettler |
|
SMREKOVA MLIJEČNICA
Lactarius picinus Fr.
Sinonimi:
Etimologija: picinus (lat.) = boja smreke. Po tamnoj boji.
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Russulales / Russulaceae / Lactarius
Klobuk: 3-9 (13) cm širok, prvo je konveksan, zatim se izravna i vrlo slabo ispupči na sredini, nije ni kapast ni lijevkast, prilično je mesnat, čvrst, suh; promjenljive je tamne boje od sivo-okeraste, crveno-smeđe do crno-smeđe, ujednačeno je obojen ili je malo svjetliji na rubu, površina je pod povećalom glatka, baršunasta i zrnasta, ali nije naborana kao kod garave mliječnice (Lactarius lignyotus), rub je tup, najprije je pravilan, kasnije je valovit, iskrivljen i malo dlakav.
Stručak: 4-9 (12) cm visok i 1-3.5 (4.5) cm debeo, valjkast, tvrd, čvrst, prilično je nepravilan, najprije je pun, zatim je spužvasto šupalj; smećkast je poput klobuka, rijetko je sivo-smeđ, neposredno ispod klobuka je bjelkast, baza je sitno bijelo čehava.
Listići: Osrednje su gusti, u blizini stručka se mnogi račvaju, manje se ili više spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama; najprije su svijetložuti, kasnije su kremasto-žućkasti ili kremasto-oker, na prijelazu na stručak su bjelkasti, na pritisak postanu crno-smećkasti.
Spore: Eliptične, mrežaste, 7-9.5 x 6.5-9.2 µm; otrusina je žućkasta do kremasto-oker.
Meso: Zrnasto, lomjivo poput školske krede, najprije je bijelo, a kada se gljiva razvije lagano žućkasto, na presjeku se stvaraju sitne ružičaste pjegice; miris nije izražen, a okus je u početku blag, kasnije je ljut i neugodno gorak; mlijeko je bijelo, poslije postane najprije žuto i na kraju ružičasto.
Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane blijedo-maslinasto-sivo, s gvajakovom tinkturom trenutno pocrveni pa zatim postane crveno-smeđe i konačno smeđo-crvenkasto.
Stanište: Raste u ljeto i jesen u planinskim crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom ili borom, a rjeđe se pronađe ispod bjelogoričnog drveća.
Doba rasta: 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Mogla bi biti čak i jestiva, ali se smatra nejestivom zbog svoje ljutine i gorčine. U vrlo rijetkim slučajevima kod osjetljivih osoba može uzrokovati gastrointestinalne smetnje bez ozbiljnijih posljedica ili kod konzumacije većih količina. Također je malo otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.
Napomena: Slična jestiva garava mliječnica koja raste istodobno na istom staništu i ima mnogo duži i gotovo crni stručak, listići se dosta dugo spuštaju po stručku tako da su na stručku djelomično crni, klobuk je jako smežuran i šiljato ispupčen poput bradavice. Bespojasna mliječnica (Lactarius azonites) je svjetlije boje, a grabova mliječnica (Lactarius pterosporus) je skoro ista, ali s drugačijim oblikom spora, dok opora mliječnica (Lactarius acris) raste ispod hrasta, te teži da postane ružičasta. Kod svih je navedenih mliječnica mlijeko bijelo, ali nakon određenog vremena u dodiru sa zrakom oksidira i postane manje ili više izraženo ružičasto. U skupini plemenite rujnice (Lactarius deliciosus) mlijeko ne oksidira i ne mijenja boju u dodiru sa zrakom.
DNA sekvenca:
Referentni izvori:
-
Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 791. Smrekova mliječnica (Lactarius picinus Fries)
-
Lactarius picinus Fr. 2023. https://www.gbif.org/species/9476870