Gymnopilus picreus - created in Finland by Stefan Jakobsson

GORKA PLAMENKA

Gymnopilus picreus (Pers.) P.Karst.

Sinonimi: prikaži

Etimologija: picros (gr.) = gorko, resko. Po okusu mesa.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Hymenogastraceae / Gymnopilus

Klobuk: 2-5 (7) cm širok, tankomesnat, zvonoliko-konveksan pa raširen, gladak, gol, nije mazav po vlažnom vremenu; cimetastosmeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, po suhom vremenu izblijedi.

Stručak: Prilično je tanak, cjevast, često je stisnut, sužava se prema vrhu, jedva je malo zadebljan na bazi i dosta korjenast; u mladosti je svijetlosmeđ, kasnije je tamnosmeđ ili crvenkasto-smeđ, nešto je svjetliji na vrhu, uzdužno je vlaknast i pahuljast.

Listići: Gusti, stisnuti, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, najprije su svijetložuti ili limunastožuti, kasnije postanu rđastosmeđi.

Spore: Eliptične, sitno bradavičave, 7-10 x 4.5-6 µm; otrusina je žuto-smeđa.

Meso: Svijetlosmeđe, tanko, vodenasto; miris je ugodan, a okus je gorak.

Stanište: Raste od kolovoza do listopada u crnogoričnim šumama planinskih područja (rijetko nizinskih) kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, osobito smreke, vrlo rijetko bjelogoričnog drveća, ponekad prividno na tlu izmiješanom s drvnim ostacima. U Hrvatskoj je poznata s osam lokaliteta, u nacionalnim parkovima Plitvička jezera, Risnjak i Sjeverni Velebit, na tri lokaliteta u Gorskom kotaru te na planini Medvednici.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom jer uzrokuje gastrointestinalni sindrom trovanja. Gljive iz ovog roda nikada nisu jestive, gotovo uvijek su gorke, a često i otrovne.

Napomena: Veoma je slična ljupka plamenka (Gymnopilus bellulus) koja se razlikuje samo po mikroskopskim osobinama, ima mnogo veće spore. Nalazi se na listi nedovoljno poznatih vrsta.

DNA sekvenca: prikaži