PJESNIČKA PUŽEVICA
Hygrophorus poetarum R.Heim
Etimologija: poetarum (lat.) = pjesnika. Po estetskoj privlačnosti gljive.
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Hygrophoraceae / Hygrophorus
Klobuk: 3-7 (13) cm širok, mesnat, prvo je konveksan, zatim se nepravilno otvori i lagano tupo ispupči na sredini, kožica je tanka, sjajna, malo mazava, sluzava i ljepljiva, kožica se lako guli; ponekad je snježnobijel, ali je češće žućkast, krem do ružičast, sredina je nešto tamnija, u starosti izblijedi, rub je dugo vremena podvijen i dosta valovit.
Stručak: 6-10 cm visok i 1-2.5 cm debeo, proširen je na vrhu ispod listića, a prema bazi se sužava, čvrst, pun, malo je mazav pa zatim suh, pun; bijel je ili žućkast, na kraju je prekriven krasnim srebrnastim vlakancima.
Listići: Gusti, debeli, prilično su široki, pomiješani su s lamelulama, voštani, staklasti, mekani, prirasli su ili se malo spuštaju po stručku; bjelkasti poput ruba klobuka, kasnije su krem-ružičasti.
Spore: Eliptične, nisu amiloidne, 6.5-10.5 x 5-6 µm; otrusina je bijela.
Meso: Debelo, bijelo, ispod kožice tek u starosti poprimi svijetlonarančasti ton; miris je na na voće ili na drvo balzama, dok neki autori navode da podsjeća na jasmin ili cimet, a okus je malo neugodan.
Kemijske reakcije: Baza stručka u dodiru s gvajakovom tinkturom postane plavo-zelena.
Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, u bjelogoričnim (rijetko miješanim) šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično s bukvom, iznimno s drugim vrstama bjelogoričnog drveća, voli vapnenasto tlo. U Hrvatskoj je poznata s 24 lokaliteta, u sjeverozapadnom dijelu zemlje, Slavoniji, Istri, Baniji i na sjevernom Velebitu.
Doba rasta: 9, 10, 11
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta vrlo loše kvalitete zbog neugodnog okusa mesa.
Napomena: Od slične se jestive jelove puževice (Hygrophorus pudorinus), koja je vrlo slične boje, razlikuje po tome što nema obojeno meso ispod kožice klobuka i nema neugodan miris. Navedena vrsta raste po crnogoričnim šumama, ima crvenkasto meso ispod kožice klobuka, smolast miris, te dosta neugodan okus. Po izgledu i dimenzijama je slična suha puževica (Hygrophorus penarius) od koje se razlikuje po klobuku koji nije čitav ružičaste nijanse, već je dijelom i žute boje. Paziti da se ne zamijeni s otrovnim vrstama iz rodova Amanita ili Clitocybe. Zaštićena je vrsta i nalazi se na listi osjetljivih vrsta.
DNA sekvenca:
Referentni izvori:
- Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 896. Pjesnička puževica (Hygrophorus poetarum Heim)
-
Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Pjesnička puževica (Hygrophorus poetarum R.Heim)
- Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštćenim i strogo zaštićenim (Narodne novine, 07/2006). Ministarstvo kulture. – Pjesnička puževica (Hygrophorus poetarum)
-
Hygrophorus poetarum R.Heim. 2023. https://www.gbif.org/species/2538746