Agaricus pequinii - created in Spain by Angel Mario Moreno |
|
PEQUINIJEVA PEČURKA
Agaricus pequinii (Boud.) Konrad & Maubl.
Sinonimi:
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Agaricus
Klobuk: 4-15 cm širok, prvo je konveksan, zatim raširen, sredina je ulegnuta; bjelkast, svijetlosiv, gladak, u starosti žuto-smeđ i ispucan, mesnat; rub je dugo podvijen.
Stručak: 10-12 cm visok, najprije trbušast i kratak, poslije izdužen, mesnat, pun, valjkast; osnova vretenasto šiljata, poslije ispod klobuka prljavo vlaknast; vjenčić dosta nisko postavljen, opnast, uzdignut, ponekad izgleda kao da je osnova obavijena ovojem poput volve.
Listići: Vrlo gusti, do stručka zaokruženi; najprije ružičasti, zatim tamnosmeđe do crne boje.
Spore: Kuglaste do eliptične, 5-7 x 4.5-6 µm; otrusina je tamnosmeđa do crna.
Meso: Debelo, bijelo, na presjeku tek primjetno crvenkasto; miris ugodan, okus nije izražen.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, u staklenicima, stajama i konjušnicama, a ponekad i u šumama.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.
Napomena: Po većini karakteristika su slične plemenita pečurka (Agaricus gennadii), korjenasta pečurka (Agaricus bresadolanus), poljska pečurka (Agaricus campestris), čarapasta pečurka (Agaricus subperonatus) i resasta pečurka (Agaricus vaporarius), a sve navedene vrste nemaju nisko postavljeni vjenčić i ne rastu na istom staništu kao opisana vrsta.
Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. nisko postavljeni opnasti vjenčić; 3. meso na prerezu jedva malo pocrveni; 4. meso ugodno miriše; 5. raste u vrtovima i staklenicima
DNA sekvenca:
Referentni izvori:
-
Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 176. Pequinijeva pečurka (Agaricus pequinii (Boud.) Sing.)
-
Agaricus pequinii (Boud.) Konrad & Maubl. 2023. https://www.gbif.org/species/8355758