Lepiota subincarnata - created on November 2011 in Laicheddu, Calangianus, Italy by Marco Floriani

CRVENKASTA ŠTITARKA

Lepiota subincarnata J.E.Lange

Sinonimi: prikaži

Etimologija: sub (lat.) = skoro + incarnatus (lat.) = boje mesa. Jer teži da poprimi boju mesa.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Lepiota

Engleski naziv: Fatal Dapperling

Klobuk: 3-5 (7) cm širok, ubrzo se nepravilno raširi; bjelkast sa ružičasto-smećkastim čehicama koje su najgušće na crvenkasto-smeđoj sredini i koje se kasnije raspucavaju.

Stručak: Valjkast; bjelkast je iznad vjenčića, a ispod je s svijetlosmećkastim ili crvenkasto-smećkastim pojasom koji nije izražen prema bazi; vlaknasta prstenasta zona je brzo prolazna.

Listići: Bijeli do svijetložuti, s ružičastom su nijansom, zaokruženi su uz stručak, slobodni, oštrica je ponekad ružičasta.

Spore: Eliptične, glatke, s tankim stijenkama, bez kličnog otvora, prozirne, amiloidne, 6-8 x 3-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, s ružičastom je nijansom, tanko, gotovo i da ne postoji; miris je na voće, a okus je blag, ne smije se kušati.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma i po parkovima; dosta je rasprostranjena vrsta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom. Donedavno se opisivala i smatrala gljivom s otrovnim svojstvima, međutim nedavno su detaljne studije dokazale prisutnost amatoksina i u ovoj vrsti, kao i u blisko srodnim vrstama kao što su: mesnatocrvenkasta štitarka (Lepiota helveola), lažna plavoružičasta štitarka (Lepiota pseudolilacea) i trinaest drugih vrsta.

Napomena: Ova sunčanica nije laka za determinaciju, najviše pozornosti obratiti na mesnatoružičastu boju klobuka i stručka, ali samo ispod vjenčića.

DNA sekvenca: prikaži