 |
|
|
Orbilia xanthostigma - created on August 2023 in 52.6519..., 13.9097..., Germany by lindernia-w |
 |
 |
|
ŽUTA STAKLOČAŠKA
Orbilia xanthostigma (Fr.) Fr.
Sinonimi:
Etimologija: xanthos (gr.) = žuta + stigma (gr.) = znak, oznaka. Po boji.
Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Orbiliomycetes / Orbiliales / Orbiliaceae / Orbilia
Engleski naziv: Common Glasscup
Plodno tijelo (apotecij): 1-1.5 (3) mm široko, u ranoj je mladosti oblika dugmeta, zatim je zdjelasto, kasnije je izravnato u obliku diska, na bazi nema stalka, već se izravno drži za supstrat; unutarnja je himenijalna strana glatka, sjajna, staklasta, žućkasta, zlatnožuta do žuto-narančasta, vanjska je sterilna strana iste boje, samo je rub nešto tamniji i kod starijih primjeraka deformiran, valovito-vijugav.
Spore: Bubrežaste, glatke, s malim uljnim kapljama, prozirne, jako amiloidne, 2.5-3.5 x 1.1-1.5 µm; otrusina je bijela.
Meso: Blijedožuto, prozirno, želatinozno, tanko, lomljivo; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u aluvijalnim šumama i po pašnjacima kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, obično na golom drvu bez kore.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Opisana je vrsta prekrasne zlatnožute boje i staklastog izgleda, zbog čega se lako razlikuje od drugih sličnih mješinarki. Slične, ali nešto tamnije boje je prozirna stakločaška (Orbilia sarraziniana) koja najčešće raste na krupnijim drvnim ostacima zelene johe (Alnus viridis). Međutim, ona ima tipično vretenaste spore, po čemu se bitno razlikuje od opisane mješinarke koja ima znatno manje i bubrežaste spore.
DNA sekvenca:
Referentni izvori:
- Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1820. Orbilia xanthostigma (Fr.) Fries; 1822. Orbilia xanthocyaneus nom. prov.
-
Orbilia xanthostigma (Fr.) Fr. 2023. https://www.gbif.org/species/2587386
Prirodoslovni muzej - Split
Muzej gljiva - Zagreb
