Gyrodon lividus - created in Estonia by Urmas Ojango |
|
ŽUTI JOHOVAC
Gyrodon lividus (Bull.) Sacc.
Sinonimi:
Etimologija: lividus (lat.) = modrica, masnica. Po svijetloj boji klobuka.
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Boletales / Paxillaceae / Gyrodon
Engleski naziv: Alder Bolete
Klobuk: 3-9 (12) cm širok, prvo je konveksan, zatim je nepravilno raširen ili ulegnut, kožica je po vlažnom vremenu mazava, sluzava i lako se guli; može biti žućkast, žuto-maslinast ili svijetlosmeđ, rub je tanak i dugo vremena podvijen.
Stručak: 3-7 (10) cm visok i 0.3-1.1 (1.5) cm debeo, tvrd, tanak, širi se pod klobukom, na bazi je uži, lagano je ekscentričan, zakrivljen; blijedožut, žućkast ili smećkast, u starosti je crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, s crvenkasto-smeđim micelijem na bazi.
Rupice/cjevčice: Sitne su i duguljasto-višekutne, žute, u starosti su rđaste boje, na dodir ili pritisak postanu plavo-zelene, a kasnije smeđe ili crno-smeđe; cjevčice su tanke, jako su kratke, spuštaju se po stručku, teško se odvajaju od mesa klobuka, najprije su žućkaste pa zatim maslinaste.
Spore: Eliptične, 4.5-7 x 3-5 µm; otrusina je oker-smeđa do maslinasto-smeđa.
Meso: Krem do blijedožuto, tanko, u klobuku je mekano i spužvasto, a u stručku drvenasto i vlaknasto što je osobito izraženo u starosti, na presjeku poplavi pa poslije postane tamnije, osobito u klobuku uz cjevčice; miris je ugodan na voće ili na gljive, a okus je malo kiselkast i gorkast.
Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s kalijevom lužinom postanu smeđo-crveni, meso sa željeznim sulfatom postane maslinasto, a kožica klobuka djelovanjem para amonijaka poljubičasti.
Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim i aluvijalnim šumama, po vlažnim terenima u simbiozi s johom, a rjeđe s lijeskom.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. Mnogi ga autori navode kao jestivog, međutim, prema posljednjim saznanjima, trebao bi sadržavati slične toksine kao kod obične uvijače (Paxillus involutus) jer joj je genetski vrlo sličan. Smatra se da česta konzumacija ove gljive dovodi do opasnih simptoma sličnih alergiji, takozvanog paksilinskog sindroma trovanja, međutim ozbiljnije trovanje do sada nije poznato. Prema posljednjim saznanjima, neki francuski mikolozi ne vide značajniju opasnost. Jedan je od rijetkih vrganja bez mrežice na stručku koji može biti potencijalno otrovan. Iako se do sada sigurno konzumirao bez ikakvih posljedica, ipak savjetujemo da se zbog sigurnosti ne konzumira dok daljnja znanstvena saznanja ne potvrde njegovu potpunu neškodljivost.
Napomena: Podsjeća na gljive iz roda Polyporus. Prepoznatljiva je po staništu (joha) i po sitnim žutim cjevčicama. Najkarakterističnija je po kontrastu između konzistencije spužvastog mesa u klobuku i drvenastog mesa u stručku. Možda se može zamijeniti s kravljim sluzavcem (Suillus bovinus), ali on raste samo ispod borova.
DNA sekvenca:
Referentni izvori:
- Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1175. Žuti johovac (Gyrodon lividus (Bull. ex Fr.) Saccardo), Sinonim: Boletus brachyporus Pers.
-
Gyrodon lividus (Bull.) Sacc. 2023. https://www.gbif.org/species/8972210