ŽUTOSMEĐE VUČJE MLIJEKO
Lycogala flavofuscum (Ehrenb.) Rostaf., 1873
Sinonimi:
Etimologija: flavus (lat.) = žuto + fuscus (lat.) = tamno, smeđe. Po boji.
Taksonomija: Protozoa / Mycetozoa / Myxomycetes / Cribrariales / Tubiferaceae / Lycogala
Plodno tijelo: 3-5 (6) cm široko, jajoliko, ponekad je stručkoliko produženo; najprije je narančasto ili žuto-narančasto do crveno, kasnije je crvenkasto-smeđe ili sivo-smeđe; peridij se sastoji od tri sloja, prilično je tvrd, kasnije je kožast, unutarnji je dio s kašastom masom narančaste boje, na oštećenim mjestima na peridiju curi narančasta tekućina.
Spore: Kuglaste, 7-8 µm; otrusina je blijedocrvena do ružičasto-smeđa.
Meso: Prvo je blijedonarančasto do sivo-crno, kasnije je čvrsto, tvrdo, kožasto i sivo-smeđe; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, te se kao parazit hrani bakterijama na površini.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Po boji, obliku je eventualno slična krvotočna puhara (Lycogala epidendrum) koja je manjih dimenzija i raste na crnogoričnom drveću. Karakteristična je vrsta po kašastoj narančastoj tekućini koju ispušta na oštećenom mjestu ili na prerezu.
Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto ili jajoliko; 2. površina je žuto-narančasta do crvenkasto-smeđa; 3. na presjeku ili oštećenom mjestu curi narančasta tekućina; 4. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća
DNA sekvenca:
Referentni izvori:
-
Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1930. Lycogala flavofuscum (Ehrenberg) Rostafinski
-
Lycogala flavofuscum (Ehrenb.) Rostaf., 1873. 2023. https://www.gbif.org/species/3213461