 |
|
|
Orbilia leucostigma - created on May 2022 in Svätý Jur, Slovakia by Filip Fuljer |
 |
 |
|
BIJELA STAKLOČAŠKA
Orbilia leucostigma (Fr.) Fr.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Ascomycota >
Razred: Orbiliomycetes >
Red: Orbiliales >
Porodica: Orbiliaceae >
Rod: Orbilia >
Vrsta: Orbilia leucostigma (Fr.) Fr. (GBIF ID 2587398)
Etimologija: leukos (gr.) = bijelo + stigma (gr.) = točka, oznaka. Po bijelim pahuljama na apoteciju. Plodno tijelo (apotecij): 0.5-1 (1.2) mm široko, na bazi nema stalak, već se izravno drži za supstrat, u ranoj je mladosti u obliku dugmeta, zatim je u obliku zdjelice, kasnije se raširi i izravna, baza je stožasto sužena; unutarnja je himenijalna površina staklasta, bjelkasta je ili žućkasta, glatka je ili lagano pahuljasta, vanjska je sterilna strana iste boje, rub je svjetliji (manje staklast) i nepravilan. Spore: Eliptične, bradavičave, s dvije uljne kaplje, prozirne, jako amiloidne, 2.5-4 x 1-1.5 µm; otrusina bijela. Meso: Bijelo do svijetložuto, prozirno, voštano-želatinozno; miris i okus nisu izraženi. Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u aluvijalnim šumama i pašnjacima kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća bez kore, voli golo drvo bez kore. Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11 Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti. Napomena: Opisana je mješinarka gotovo po svim morfološkim karakteristikama slična žutoj stakločaški (Orbilia xanthostigma). Od spomenute se mješinarke bitno razlikuje samo po boji plodnog tijela koje je bjelkasto-staklasto prozirno. Međutim, poneko plodno tijelo može imati manje ili više staklasto zlatnožutu boju. Upravo se zbog navedene varijabilnosti boje plodnog tijela može zamijeniti sa spomenutom mješinarkom.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1821. Orbilia leucostigma (Fr.) Fries
Prirodoslovni muzej - Split
