Russula viscida - created on September 2022 in Renan, Switzerland by Nicolas Schwab

LJEPLJIVA KRASNICA

Russula viscida Kudřna

Sinonimi: prikaži

Etimologija: viscidus (lat.) = viskozno, mazavo. Po mazavosti klobuka.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Russulales / Russulaceae / Russula

Engleski naziv: Viscid Brittlegill

Klobuk: 4-18 (20) cm širok, prvo je okruglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, gladak, sjajan, po vlažnom je vremenu jako vlažan, mazav i ljepljiv, skoro sluzav, kožica se ne guli; vrlo je promjenjive boje, crven, vinskicrven, tamnoljubičast, tamnoljubičasto-crven, crveno-smeđ ili ljubičasto-smeđ sa žućkastim pjegama, ponekad je šaren, rijetko je s maslinastim tonovima, mjestimično je oker, u starosti hrapav na sredini, rub je nepravilno režnjavit, gladak, rijetko je valovit.

Stručak: 4-10 (15) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, valjkast, malo je batinasto zadebljan na bazi, najprije je pun, ubrzo postane spužvast; u početku je bjelkast, nikad nije čisto bijel, ubrzo zatim je žućkast do žućkasto-oker, ubrzo od baze postaje smeđ, na vrhu je svjetliji, malo je pahuljast, uzdužno je hrapav.

Listići: Osrednje su gusti, skoro svi su jednako dugi, samo su rijetko s ponekom lamelulom, do stručka su račvasti, prirasli, široki su od 5-15 mm; bjelkasti, kasnije su kremasto-žuti i s rđastosmeđim mrljama.

Spore: Eliptične, s malim mrežasto povezanim bradavicama, manje ili više zakrivljene, 9-11 x 8-9 µm; otrusina je gotovo bijela do svijetlokrem.

Meso: U klobuku je 1-2 cm debelo, tvrdo, lomljivo, bijelo, bjelkasto, uskoro postaje smeđe do crvenkasto-smeđe; miris je ugodan, lagano kiselkast, na mak, a okus je više ili manje umjereno ljutkast, osobito uz listiće, a u stručku je često blago, oštrina ubrzo nestaje.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u planinskim miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično  smrekom ili jelom, na vapnenačkom tlu; dosta je rijetka vrsta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, unatoč ljutkastom okusu mesa.

Napomena: Lijepa je krasnica s tipičnom žuto-okerastom bojom i mrljama po stručku. Sredina klobuka je skoro uvijek smeđa ili maslinasto pjegava. Najsličnija je medna krasnica (Russula melliolens) koja ima klobuk jarke purpurnocrvene boje, tipičan miris po medu, te oker-smeđo pjegavi stručak i meso. Raste najčešće u bjelogoričnim šumama na kiselom tlu.

DNA sekvenca: prikaži