Buglossoporus quercinus - created on July 2018 in New Jersey, USA by tombigelow |
|
HRASTOVA KOPITARKA
Buglossoporus quercinus (Schrad.) Kotl. & Pouzar
Sinonimi:
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Polyporales / Fomitopsidaceae / Buglossoporus
Engleski naziv: Oak Polypore
Plodno tijelo (klobuk): 5-25 (30) cm širok, jezičastog oblika; blijedo-smeđ, oker-smeđ, žuto-smeđ, narančasto-smeđ, u starosti crno-smeđ, na pritisak postaje crvenkasto-smeđ; površina čehasto-zrnasta, ponekad s bjelkastim rubom.
Stručak: Kratak, lateralno postavljen, sužen na bazi.
Rupice/cjevčice: Bjelkaste, kasnije crvenkaste, crvenkasto-smeđe, na pritisak postaju smeđe pa crvenkasto-smeđe.
Spore: Valjkaste do vretenaste, 7-10 x 3-4 µm; otrusina je svijetlosmeđa.
Meso: Crvenkasto, manje-više postaje crvenkasto-smeđe, mekano, a kasnije tvrdo; miris je ugodan gljivi, a okus blag, kiselkast.
Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit na živom drveću i kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća, obično hrasta; izaziva smeđu trulež drva. U Hrvatskoj je poznata s tri lokaliteta, od kojih je jedan u park-šumi Maksimir u Zagrebu, a dva u okolici Vinkovaca.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11
Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA
Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.
Napomena: Slične su vrste vukovo meso (Fistulina hepatica), mekana rupičarka (Hapalopilus rutilans) i brezina guba (Fomitopsis betulina).
DNA sekvenca:
Referentni izvori:
-
Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Hrastova kopitarka (Piptoporus quercinus (Schrad.) Pilát)
-
Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštćenim i strogo zaštićenim (Narodne novine, 07/2006). Ministarstvo kulture. – Hrastova kopitarka (Piptoporus quercinus)
-
Buglossoporus quercinus (Schrad.) Kotl. & Pouzar. 2023. https://www.gbif.org/species/2543301