ZVONOLIKA ŠLJEMOVKA

Mycena tintinnabulum (Paulet) Quél.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Mycenaceae > Rod: Mycena > Vrsta: Mycena tintinnabulum (Paulet) Quél. (GBIF ID 4911782)

Etimologija: tintinnabulum (lat.) = zvono, zvonce. Po obliku.

Klobuk: 0.5-2.6 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je stožast, konveksan do gotovo izravnat, rub je ponekad zakrivljen, često je lagano ispupčen na sredini, a ponekad i blago ulegnut, pahuljast, nije crtast ili je narebran samo na rubu, mazav do slabo ljepljiv, vodenast, tamnosmeđ, na sredini je tamniji, crno-smeđ do svijetlosmeđ, rub je svjetliji, često bjelkast, po suhom je vremenu krem-smeđ do krem-sivkast s bjelkastim rubom.

Stručak: 1.5-4.5 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, u gornjem je dijelu šupalj, žilav, pahuljast na vrhu, ispod je gol, u mladosti je bjelkast do sivkast, vrh je uglavnom bjelkast, a na donjem je dijelu tamniji, zatim postaje žuto-smeđi do tamnosmeđ s bjelkastim vrhom, baza je gusto prekrivena bjelkastim vlakancima.

Listići: 23-30 ih dopire do stručka, široko su prirasli, kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, elastično-žilavi, u starosti su sa žilicama na bazi i račvasti, bjelkasti, sivkasti do smećkasti, ponekad su sa smeđim mrljama, te sa ružičastim odsjajem.

Spore: Eliptične, glatke, amiloidne, 4.5-6.5 x 2-3 µm, Q = 1.8-2.4, Qav = 2.2, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste do nepravinog oblika, 15-35 x 8-14 µm, na vrhu su prekrivene s prilično rijetkim, neravnomjerno raspoređenim, jednostrukim do račvastim, više ili manje zakrivljenim izraslinama 1.5-11 x 1-2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, žilavo, bjelkasto do sivkasto; miris je na spermu, kiselkast, pomalo na rotkvice ili na sir camembert, a okus je trpko-gorak.

Stanište: Raste u jesen, zimu i proljeće, od rujna do svibnja, busenasto, u bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) različitog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, hrasta, johe i graba, te na ukopanim granama u zemlji. Primjerke na slikama snimila je Helena Petrić, početkom veljače, na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po želatinoznoj ovojnici na klobuku, zbog koje je ljepljiv, mazav ili sjajan, tendenciji da raste u velikim busenima, uglavnom na panjevima bukve, prilično svjetlom stručku i malim sporama. Zanimljivo je da micelij ponekad može svijetliti u mraku (bioluminiscentna svojstva). To svjetlo može proizvesti samostalno ili uz pomoć simbionta. Jedina je veća šljemovka koja može podnijeti niske zimske temperature tijekom duljeg razdoblja. Slična je pjegava šljemovka (Mycena maculata), koja obično raste na krupnim drvnim ostacima hrasta i ima veće spore (7-9 x 4.3-6 µm).

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 564. Zvonolika šljemovka (Mycena tinntinabulum (Fr.) Quélet)