 |
 |  |  |
OŽUJKA
Hygrophorus marzuolus (Fr.) Bres.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Hygrophoraceae >
Rod: Hygrophorus >
Vrsta: Hygrophorus marzuolus (Fr.) Bres. (GBIF ID 7244099)
Etimologija: marzuolus (lat.) = mjeseca ožujka. Po razdoblju kada se prvo pojavljuje. Engleski naziv: March Woodwax Klobuk: 3-8 (12) cm širok, prvo je konveksan, zatim se otvori i ulegne na sredini, gladak, nije ljepljiv i nema vodenastih tragova; promjenljive je boje, u mladosti može biti potpuno bijel, zatim je svijetlosiv do tamnosiv, crno-smeđ ili sivo-crn, ponekad je s plavičastom nijansom, površina je mrljasto prošarana, rub je dugo vremena podvijen pa poslije valovit. Stručak: 3-8 cm visok i 1.2-3 cm debeo, mesnat, pun, valjkast, malo je proširen na dnu, ravan je ili zakrivljen; prvo je bijel, kasnije je bjelkast, a na vrhu je sivkast i malo čehast. Listići: Osrednje su gusti, debeli, dosta su razmaknuti, račvasti, izmiješani su s lamelulama, spuštaju se po stručku, međusobno su povezani žiličastim naborima; najprije su bijeli pa sivkasti, oštrica je uvijek svjetlija. Spore: Eliptične, glatke, nisu amiloidne, 6-9.5 x 4-6.5 µm; otrusina je bijela. Meso: Debelo, mekano, vlaknasto, bijelo, ispod klobuka je sivkasto; miris je ugodan, a okus je blag. Stanište: Raste vrlo rano u proljeće kao prva interesantna vrsta, u miješanim šumama u simbiozi s različitim vrstama crnogoričnog i bjelogoričnog drveća, voli bor, jelu, smreku, rijetko bukvu i drugo bjelogorično drveće, najviše voli kiselo tlo, na pronađenom staništu je dosta plodnih tijela u raštrkanim skupinama ili u gnijezdima; dosta je rijetka vrsta. Kod nas je zabilježena na 20-ak lokaliteta, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, središnjoj Slavoniji, Gorskom kotaru i Primorju. Doba rasta: 3, 4, 5 Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Napomena: Vrlo je rijetka vrsta i često se nalazi ispod otpalog lišća. Neke gljive iz ovog roda mogu biti slične, ali ih vrijeme rasta nedvojbeno odvaja. Početkom proljeća je jedna od prvih kvalitetnijih gljiva. Nešto kasnije se pojavljuje na višim planinskim predjelima. Slična je sivosmeđa puževica (Hygrophorus camarophyllus) koja se smatra jesenskom formom ove vrste. Čitava je smećkaste boje. Nekad je crnobijela puževica (Hygrophorus atramentosus) ista, ali je jasne i slične sivo-srebrnaste boje i vitkijeg rasta. Nekoliko vrsta iz roda Tricholoma imaju sivu boju klobuka, poput sivke (Tricholoma portentosum) koja je dosta mesnate konzistencije, ali se razlikuje po vremenu rasta (raste u jesen, a ne u proljeće), nema silazeće listiće kao i svi predstavnici roda Tricholoma, te po prisutnoj žutoj, a ne sivoj boji stručka ispod listića. inače su gotovo sve vrste iz roda Hygrophorus jestive osim vrste koja ima neugodan miris po klorovodičnoj kiselini, a to je dušična vlažnica (Neohygrocybe nitrata).
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 916. Ožujska puževica (ožujka) (Hygrophorus marzuolus (Fr.) Bresadola); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Ožujka (Hygrophorus marzuolus (Fr.: Fr.) Bres.)
Prirodoslovni muzej - Split
