BOROVA VOSKOPORKA
Meruliopsis taxicola (Pers.) Bondartsev
Sinonimi: prikaži
Boletus rufus Schrad. ex J.F.Gmel.; Boletus rufus Schrad., 1792; Caloporus taxicola (Pers.) Ryvarden; Ceriporia taxicola (Pers.) Komarova; Gloeoporus taxicola (Pers.) Gilb. & Ryvarden; Gloeoporus taxicola f. longisporus J.Aug.Schmitt; Merulioporia taxicola (Pers.) Bondartsev & Singer; Meruliopsis taxicola (Pers.) Bondartsev; Meruliporia taxicola (Pers.); Merulius pulcher (Pers.) Duby; Merulius pulchrum (Pers.) Duby; Merulius ravenelii Berk.; Merulius taxicola (Pers.) Duby; Physisporus rufus (Schrad. ex J.F.Gmel.) Gillet; Polyporus albocarneus Velen.; Polyporus brunneus subsp. rufus (Schrad. ex J.F.Gmel.) Pers.; Polyporus haematodes Rostk.; Polyporus rufus (Schrad. ex J.F.Gmel.) Fr.; Polyporus rufus f. lilacina Rabenh.; Polyporus sorbicola Fr.; Poria haematodes (Rostk.); Poria rufa (Schrad. ex J.F.Gmel.) Cooke; Poria rufa (Schrad.) Quél.; Poria sorbicola (Fr.) Sacc.; Poria taxicola (Pers.) Bres.; Sesia ravenelii (Berk.) Kuntze; Xylomyzon pulchrum Pers.; Xylomyzon taxicola Pers.
Etimologija: taxus (lat.) = jela, tisa + cola (lat.) = koji živi. Po staništu.
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Polyporales / Irpicaceae / Meruliopsis
Plodno tijelo: 4-15 (50) cm široko, potpuno je prileglo na supstrat, razrašteno, formira krpice, labavo je pričvršćeno za supstrat, himenij je porozan, površina je narebrana, porozna ili mrežasto-porozna, meruloidna; u mladosti je narančasto-oker, poslije narančasto-crveno, krvavocrveno, crveno-smeđe ili tamnocrveno-smeđe, rub je bjelkast i po suhom vremenu uzdignut.
Rupice/cjevčice: Bjelkaste do žućkaste, sitne, nježne.
Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, 4-5 x 0.75-1 µm; otrusina je bijela.
Meso: Bjelkasto do žućkasto; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u jesen, zimu i proljeće kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, osobito bora i jele.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Opisana je vrstu lako prepoznati jer raste na krupnim drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća s korom i bez nje. Zbog meruloidnog izgleda himenija podsjeća na gljive roda Merulius, a, osim toga, ima tipičnu crveno-smeđu boju i bijeli rub. Možda je moguća zamjena s donekle sličnom glatkom voskokorkom (Phanerochaete laevis), međutim, ona nema mrežasto-poroznu površinu i bijeli rub, te raste na krupnim drvnim ostacima (grane) bjelogoričnog drveća, osobito bukve.
DNA sekvenca: prikaži
Znanstveni naziv uzorka: Meruliopsis taxicola
Lokacija uzorka: Sweden
Sekvencionirano područje: ITS1, 5.8S, ITS2
Sekvenca (2044 bp): ATTAGAGGAGTATAGTCGTANCACGTTTCCGTAGGTGAACCTGCGTAAGGATCATTATCGAGTTTTGAAACGGGTTGTAGCTGGCCTTTCACAAGGCATGTGCACGCTCGGCTCATTCCACTCTTCAACCTCTGTGCACTCTTTGTAAGAAATGACCGGGACGCTGGCGCAAGTCAGTTGAAAAGTCTTTCTTATGTTTTATTACACACGCTTCAGTTATAGAATGTTTACTTGCGATAACGCATTTATATACAACTTTCAGCAACGGATCTCTTGGCTCTCGCATCGATGAAGAACGCAGCGAAATGCGATAAGTAATGTGAATTGCAGAATTCAGTGAATCATCGAATCTTTGAACGCACCTTGCGCTCCTTGGTATTCCGAGGAGCATGCCTGTTTGAGTATCATGGAATTCTCAACTCCCAAATTTTTTTAATCGAAAGTTTGGTGAGCTTGGACTTGGAGGTCGTGTCGGCTCCTTCGGGAGTGGACTCCTCTGAAATGTATTAGTGTGAATCTTACTGATCGCCTTCAGTGTGATAATTGTCTACGCTGTGGTCGAGAAGTATTTTTATATTCATGCTTACAACCGTCTCTTGACTGAGACAATTTTTTATGACTTCTGATCTCAAATCAGGTAGGACTACCCGCTGAACTTAAGCATATCAATAAGCGGAGGAAAAGAAACTAACAAGGATTCCCCTAGTAACGGCGAGTGAAGCGGGAAGAGCTCAAATTTAAAATCTGGCGGTCTTTGGCCGTCCGAGTTGTATTCTAGAGAAGTGTTTTCCGCGCTGGACCGTGTACAAGTCTCTTGGAACAGAGCGTCATAGAGGGTGAGAATCCCGTCTTTGACACGGACTACCAGTGCTTTGTGATGCGCTCTCAAAGAGTCGAGTTGTTTGGGAATGCAGCTCAAAATGGGTGGTAAATTCCATCTAAAGCTAAATATTGGCGAGAGACCGATAGCGAACAAGTACCGTGAGGGAAAGATGAAAAGCACTTTGGAAAGAGAGTTAAACAGTACGTGAAATTGCTGAAAGGGAAACGCTTGAAGTCAGTCGCGTTAGCTAGAACTCAGCCTTGCTTTTGCCTGGTGCATTTTCTAGTTGACGGGCCAGCATCAGTTTTGATCGCAGGATAAAGGTCAGAGGAATGTGGCACCTTCGGGTGTGTTATAGCCTTTGATTGTATACTGTGGTTGGGACTGAGGATCACAGCACGCCTTTATGGCCGGGGTTCGCCCACGTTCGTGCTTAGGATGCTGGCGTAATGGCTTTAAACGACCCGTCTTGAAACACGGACCAAGGAGTCTAACATACCTGCGAGTATTTGGGTGGTAAACCCGAGTGCGTAATGAAAGTGAAAGTTGGGATCCCTGTCGTGGGGAGCACCGACGCCCGGACCAGACCTTCTGTGACGGCTCCGCGGTAGAGCATGTATGCTGGGACCCGAAAGATGGTGAACTATGCCTGAATAGGGTGAAGCCAGAGGAAACTCTGGTGGAGGCTCGTAGCGATTCTGACGTGCAAATCGATCGTCAAATTTGGGTATAGGGGCGAAAGACTAATCGAACCATCTAGTAGCTGGTTCCTGCCGAAGTTTCCCTCAGGATAGCAGAAACTCGTATCAGATTTATGTGGTAAAGCGAATGATTAGAGGCCTTGGGGTTGAAACAACCTTAACCTATTCTCAAACTTTAAATATGTAAGAACAAGCCGTCACTTGATTGGACCGCTTGGCGATTGAGAGTTTCTAGTGGGCCATTTTTGGTAAGCAGAACTGGCGATGCGGGATGAACCGAACGCGAGGTTAAGGTGCCGGAATACACGCTCATCAGACACCACAAAAGGTGTTAGTTCATCTAGACAGCAGGACGGTGGCATGGAAGTCGGAATCCGCTAAGGAGTGTGTAACAACTCACCTGCCCGAATGAACTAGCCCTGAAAATTGGATGGCGCTCAAGCGTGTTACCCATACCTCGCCGTCAGTGTTAAGTGATGCATTGACGAGTAGGCAGGCGTGGAGGGTTGGTGAAGAAGCC
Izvor: UNITE (CC BY 4.0)
Referentni izvori:
- Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1324. Meruliopsis taxicola (Pers.: Fr.) Bond., Sinonimi: Merulioporia taxicola (Pers.) Bond. & Sing., Caloporus taxicola (Pers. ex Fr.) Ryv.
-
Meruliopsis taxicola (Pers.) Bondartsev. 2023. https://www.gbif.org/species/9019866
Prirodoslovni muzej - Split
