Spongiporus undosus - created in Norway by Erik Kagge |
|
VALOVITA SOČNA RUPIČARKA
Osteina undosa (Peck) Zmitr.
Sinonimi:
Etimologija: undosus (lat.) = valovit. Po obliku.
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Polyporales / Dacrybolaceae / Osteina
Plodno tijelo: 1-5 (6) cm široko i do 1 cm debelo, razrašteno, kao izliveno, izdižu se mali izduženi vijugavi klobučići, međusobno su lateralno spojeni, bijeli, kasnije su krem i svijetlooker, sitno su baršunasti, nisu ili su jedva pojasasti, rub je valovit, donja je himenijalna površina prekrivena rupičastim slojem.
Rupice/cjevčice: Višekutne, labirintne, dosta su široke, 1-3/mm2, rastrgane, nekad izgledaju poput šiljaka, bijele; cjevčice su do 10 mm duge.
Spore: Valjkaste, glatke, s tankim pregradama, nisu amiloidne, 4-6 x 1-2.1 µm, Q = 2.2-2.9, Qav = 2.5; bazidiji su batinasti, tanki, 12-15 x 3.5-4.5 µm, nose 6 spora; hife su s tankim i u sadržaju s debelim pregradama, 5-8 µm; otrusina je bijela.
Meso: Bjelkasto, 1-2 mm debelo, u starosti je tvrdo i lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag do gorkast.
Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, najčešće smreke ili bora, a rjeđe bjelogoričnog drveća, obično jasike, breze i vrbe; izaziva smeđu trulež drva.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije i gorkog okusa mesa.
Napomena: Smatra se rijetkom vrstom koja raste na predplaninskim područjima u prisutnosti smreke i na vlažnijim terenima. Razvija se na strani suprotnoj od izvora svjetlosti, obično na dosta trulim deblima.
DNA sekvenca:
Referentni izvori:
-
Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1253. Valovita sočna rupičarka (Postia unduosa (Peck) Jülich)
-
Osteina undosa (Peck) Zmitr. 2023. https://www.gbif.org/species/10698482