 |
 |
 |
 | ||
 | ||||
OTROVNA PEČURKA
Agaricus xanthodermus Genev.
Sinonimi:
Etimologija: xanthos (gr.) = žuto, derma (gr.) = koža. Po prerezu kožice.
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Agaricus
Engleski naziv: Yellow Stainer
Klobuk: 3-14 (18) cm širok, najprije polukuglast, zatim konveksan i na kraju spljošten na sredini, slabo mesnat; gladak, bijel, na sredini može biti smećkast, sivo-smeđ ili žuto-smeđ, na dodir ubrzo žućkast, pokriven smećkastim čehama koje su prema sredini gušće.
Stručak: 3-12 (15) cm visok i 1-3 (3.5) cm debeo, valjkast, dosta je vitak, najčešće je zakrivljen i zadebljan na bazi, vrh se lako odvaja od klobuka, najprije je pun, kasnije je cjevasto šupalj, gladak; bijel, na uzdužnom presjeku brzo požuti, osobito na dnu, svilenast; dosta visoko nosi trajni, bijeli i viseći vjenčić koji je s donje strane čehast, s dvostrukim, djelomično smećkastim rubom, na dodir također požuti.
Listići: Gusti, slobodni, nejednako su dugi, prilično široki; najprije su crvenkasti ili ružičasti i na kraju tamnosmeđi, oštrica je blijeda i zupčasta.
Spore: Eliptične, s velikom uljnom kapljom, 4.5-6.6 x 3-4.5 µm; otrusina tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.
Meso: Bijelo, na prerezu lagano požuti, što obično vidljivo i tipično na dnu stručka ili na ozlijeđenim mjestima; miris je vrlo neugodan, na tintu, osobito pri termičkoj obradi, okus je neugodan na plijesan.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u razbacanim skupinama, kao saprofit tla po livadama, parkovima, po zatravljenim voćnjacima, u grmlju, rijetko u šumama.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se slabije otrovnom vrstom. Iako smeđoljuskava pečurka (Agaricus phaeolepidotus), šarena pečurka (Agaricus moelleri) i otrovna pečurka uzrokuju bolove u trbuhu i probavne smetnje, nekad se konzumiraju i bez ikakvih zdravstvenih problema. Mnogi tvrde da ovu vrstu i njezinu bijelu formu konzumiraju bez ikakvih posljedica.
Napomena: Slična je lažna pečurka (Agaricus pseudopratensis), koja je sličnog mirisa i na prerezu također požuti u bazi stručka, ali joj ostali dijelovi pocrvene.
Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. opnasti vjenčić s dvostrukim rubom; 3. meso na prerezu lagano požuti, osobito u bazi stručka; 4. meso vrlo neugodno miriše na tintu; 5. vitki stručak; 6. raste po livadama
DNA sekvenca:
Referentni izvori:
- Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 148. Otrovna pečurka (Agaricus xanthoderma Genevier); 149. Štitasta pečurka (Agaricus xanthoderma var. lepiotoides Mre.; 150. Siva pečurka (Agaricus xanthoderma var. griseus Bon & Cappelli); 152. Šarena pečurka (Agaricus xanthoderma var. meleagris Schff.)
-
Agaricus xanthodermus Genev. 2023. https://www.gbif.org/species/5243412
Prirodoslovni muzej - Split
Muzej gljiva - Zagreb
