![]() |
![]() | ![]() |
KESTENJASTA ŠTITARKA
Lepiota castanea Quél.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Agaricaceae >
Rod: Lepiota >
Vrsta: Lepiota castanea Quél. (GBIF ID 2535310)
Etimologija: kastanos (tur.) = kesten. Po kestenjastoj boji klobuka. Engleski naziv: Chestnut Dapperling Klobuk: 1-7 cm širok, stožast je i tupo ispupčen na sredini, kožica se lako guli, kožica se brzo razlaže na male koncentrično raspoređene narančasto-smeđe do tamnosmeđe ljuske na bjelkastoj ili žutoj osnovi, trljanjem postaje narančast, rub je uglavnom podvijen prema dolje. Stručak: 2-6 cm visok i 2-5 mm debeo, sredina je djelomično šuplja, samo je malo gomoljast na bazi, može biti više bijel ili više smeđ ili crvenkasto-smeđ, na gornjem je dijelu uglavnom krem do svijetlosmeđ, površina je više ili manje bjelkasto vlaknasto ljuskava, ispod prstenaste zone je više smećkast i u starosti je rijetko ljuskav, u starosti ili na ozlijeđenim mjestima posmeđi; obično je bez vjenčića, a rijetko s prstenastom zonom ili vrlo rijetko s jednim ili više vjenčića koji se kod većih gljiva mogu odvojiti i kliziti po stručku. Listići: Gusti, bjelkasti do kremasti, kasnije su smećkasti, oštrica je bjelkasta, na pritisak se stvaraju crvenkasto-smeđe pjegice. Spore: U obliku su rakete ili klina, duguljaste, 7-14 x 3-3.5 µm; otrusina je bijela. Meso: Tanko, bijelo, u stručku je okerasto do narančasto-smeđe i vlaknasto; miris je ugodan na travu ili na voće, poput zelene jabuke, a okus je blag na gljive, samo je u starosti malo neugodno, ne smije se probati. Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po šumskim stazama, šumskim čistinama, parkovima, vrtovima, na sloju lišća i iglica, najčešće raste u blizini smreke i bukve; rijetka je vrsta. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Jagnjedovec pokraj Koprivnice. Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11 Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom jer sadrži amatoksine. Manji dio autora navodi da u ovoj vrsti nisu pronađeni amatoksini, ali ih treba izbjegavati zbog opasnosti od zabune sa sličnim otrovnim vrstama. Napomena: Dio je skupine sunčanica koje je teško determinirati samo na temelju izgleda. Ova vrsta je najkarakterističnija po tendenciji listića, a ponekad i stručka da pocrvene. Slična je jako otrovna mesnatocrvenkasta štitarka (Lepiota helveola).
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 79. Kestenjasta štitarka (Lepiota castanea Quélet)