KUĆNA ZDJELIČARKA

Peziza domiciliana Cooke

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Pezizaceae / Peziza

Plodno tijelo (apotecij): 2-9 (11) cm široko, u obliku je duboke šalice bez stalka, u starosti je nepravilno ulegnuto i valovito; unutarnja je himenijalna strana glatka, nije sjajna, grbava je ili nepravilno brazdasta, ponegdje je skoro ispresavijana, oker, svijetlosmeđa, narančasto-smeđa do tamnosmeđa, što je prosušenije to je tamnije; vanjska je strana bjelkasta ili oker, ljepljiva, zrnasta; rub je svjetliji, proziran i valovito nazubljen.

Spore: Pravilno eliptične, 12-19 x 6-10 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto je do svijetlosmeđe, oko 2 mm debelo, dosta je tvrdo i ne tako lomljivo kao kod većine pločarica, voštano, izlučuje bjelkastu prozirnu tekućinu; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u gustim kolonijama, uglavnom međusobno sraštenim, kao saprofit tla redovito uz tekućice, po gradilištima, odlagalištima otpada, staklenicima, poplavljenim kućama, lončanicama s cvijećem, trulom drvu i gipsanim pločama na pjeskovitom tlu, često na pijesku izmješanom s pepelom, a rijetko na hranjivom tlu; jedna je od naših najčešćih pločarica, a raste u sredozemnom području.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer po navodima nekih autora može uzrokovati tešku bolest pluća (egzogeni alergijski alveolitis) pa je bolje biti na oprezu s ovom vrstom.

Napomena: Slična je mjehurasta zdjeličarka (Peziza vesiculosa) koja nije ovisna o pijesku, nego o gnoju i smeću, a meso joj je veoma lomljivo i kvarljivo, bez mirisa i arome.

DNA sekvenca: prikaži