VELIKA SUNČANICA
Macrolepiota procera (Scop.) Singer
Sinonimi:
Etimologija: procerus (lat.) = visoko, vitko. Po izgledu.
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Macrolepiota
Engleski naziv: Parasol
Klobuk: 3-25 (30) cm širok, prvo je kuglast ili jajolik pa se otvori i uočljivo ispupči na sredini; smećkast je ili sivo-smeđ, površina je pokrivena s velikim, mekanim i vunastim ljuskama, ispupčenje je glatko, jednobojno, tamnosmeđe ili sivo-smeđe boje dekoracije i tvrdo, rub je obješen i čehast.
Stručak: 6-30 (40) cm visok i 2-7 (9) cm debeo, vitak, valjkast, vlaknast, šupalj, tvrd, na dnu je gomoljasto zadebljan, bjelkast je do svijetlosmećkast, vlaknast, tamnosmeđe je tigrasto išaran, na vrhu je svjetliji; vjenčić je upadljiv, velik, dvostruk, pomičan, s gornje strane je bijel, a s donje je strane smeđ, rub je iskrzan.
Listići: Gusti, mekani, drže se za ovratnik tako da su odmaknuti od stručka oko 1.5 mm, slobodni, bijeli, kasnije su žućkasti, a u starosti su crvenkasto-smećkasti.
Spore: Eliptične, krupne, s izraženim su grlićem, prozirne, 12-18 x 9-12 µm; otrusina je bijela.
Meso: Bijelo, mekano, u dodiru sa zrakom postane skoro neuočljivo crvenkasto ili ružičasto, u ispupčenju je tvrdo, u stručku je svijetlosmeđe ili žuto-smeđe i vlaknasto; miris i okus su ugodni na lješnjake.
Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolom trenutno posmeđi, dok s gvajakolom brzo postane plavo-zeleno.
Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po šumskim stazama, travnjacima, šumskim čistinama, te u travi uz rubove šuma.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne je kvalitete, a upotrebljava se samo klobuk jer je stručak vlaknast i tvrd. Nedovoljno termički obrađena može uzrokovati gastrointestinalne probleme.
Napomena: Slična je kuštrava sunčanica (Chlorophyllum rhacodes) kojoj meso na presjeku ili na oštećenom mjestu pocrveni. Slična je i djevojačka sunčanica (Leucoagaricus nympharum) koja je slabija rastom, a ima gušću i sitniju dekoraciju. Postoji još nekoliko vrsta s istim morfološkim osobinama, ali su mnogo manje rastom. Od ostalih sunčanica slične su još bjelkasta pečurkovica (Leucoagaricus leucothites) koja je čitava bijele boje i ima lagano crvenkaste listiće, grbava sunčanica (Macrolepiota mastoidea) koja ima veću grbicu na sredini klobuka, oguljena sunčanica (Macrolepiota excoriata) je mnogo češća vrsta, nije čehasta i ima tamniju kožicu koja se teško guli, te ognjena štitarka (Lepiota ignivolvata) koja ima crvenu nijansu stručka. Sve su navedene vrste jestive osim manjih sunčanica (smrdljive štitarke (Lepiota cristata), mačje sunčanice (Lepiota felina), bijelonoge štitarke (Lepiota clypeolaria) i dr.), koje su manje ili više toksične. Teško se zamjenjuje sa sličnim vrstama.
DNA sekvenca:
Referentni izvori:
- Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 51. Velika sunčanica (Macrolepiota procera (Scop. ex Fr.) Sing.)
-
Macrolepiota procera (Scop.) Singer. 2023. https://www.gbif.org/species/8914748