Volvariella caesiotincta - created on January 2016 in Sardinia, Italy by Davide Puddu |
|
MODRIKASTOSIVA TOBOLČARKA
Volvariella caesiotincta P.D.Orton
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Pluteaceae / Volvariella
Engleski naziv: Silky Rosegill
Klobuk: 2-5 (7) cm širok, prvo je jajolik ili stožasto-zvonolik, kasnije je otvoren, suh, gladak; siv, uvijek je s plavkastim tonovima, na sredini je nešto tamniji, prekriven je sivo-smeđom dlakavo-vlaknastom dekoracijom, rub je bjelkast.
Stručak: 3-7 cm visok i 8-10 mm debeo, valjkast, malo je sužen pri vrhu, tanak, vlaknast, čvrst; bijel, u mladosti je pahuljast, kasnije je gol; bez prstena, na dnu se nalazi bjelkasta osjetljiva volva koja se lako izgubi.
Listići: Gusti, široki, slobodni; najprije su bijeli, kasnije su s ružičastim odsjajem, u starosti su tamnoružičasti.
Spore: Eliptične, s debelim stijenkama, 5.4-7.5 x 3.6-5.2 µm; otrusina je ružičasta.
Meso: Tanko, mekano, lomljivo, bijelo; miris je malo trpak, na pelargonije, a okus je blag i slatkast.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama i parkovima, te po livadama i pašnjacima kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve, hrasta ili graba, ponekad prividno na zemlji na zakopanom drvu.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.
Napomena: Moguća je zamjena s mišjom tobolčarkom (Volvariella murinella) koja raste po jarugama i uz ceste, a klobuk opisane vrste podsjeća i na neke manje vrste krovnjača koje nemaju volvu na bazi stručka.
DNA sekvenca:
Referentni izvori:
- Josipović, Matija. 2019. Gljive. Leo-commerce d.o.o. Rijeka. – 105. str. Modrikastosiva tobolčarka (Volvariella caesiotincta P.D.Orton), Sinonim: Volvaria murinella var. umbonata J.E.Lange
-
Volvariella caesiotincta P.D.Orton. 2023. https://www.gbif.org/species/5241397