ŽUĆKASTA PUPAVKA

Amanita citrina Pers.

Sinonimi: prikaži

Etimologija: citrinus (lat.) = limun, limunastožuto. Po boji klobuka.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Amanitaceae / Amanita

Engleski naziv: False Deathcap

Klobuk: 3-8 (13) cm širok, prvo je kuglast, zvonolik pa otvoren; svijetložut ili limunastožut, žućkasto-zelenkast, ali nekad i potpuno bijel (bijela pupavka (Amanita citrina var. alba) ili žuto-smeđ, prekriven je nepravilnim bijelim bradavičastim ostacima ovoja koji se za kišnih dana isperu, mazav, gladak i sjajan.

Stručak: 5-12 (16) cm visok i 1-1.5 (2.5) cm debeo, valjkast, baza je jako gomoljasto zadebljana, prvo je pun pa šupalj, vrh se lako odvaja od klobuka; bijel do žućkast; na gornjem dijelu je malo narebrani, opnasti bijeli ili žućkasti vjenčić; a bulba je obrubljena s bijelim opnastim ovojem koji se uglavnom rano izgubi.

Listići: Slobodni, gusti, bijeli su ili blago žućkasti, na oba su kraja suženi.

Spore: Kuglaste do gotovo kuglaste, (7) 7.4 - 8.8 (10.3) × (6.3) 7 - 8.3 (9.9) µm, Q = 1 - 1.1, N = 120, Me = 8.1 × 7.6 µm, Qe = 1.1; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, tanko, ispod kožice klobuka je malo limunastožućkasto, čvrsto; miris je slab, ali neugodan na sirove krumpire, a nekima na kupus ili rotkvice, okus je blag, prilično odvratan na rotkvice.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka, listići i meso u gomoljastom zadebljanju stručka se u dodiru sa sumpornom kiselinom oboje maslinasto-smeđe, dok se rub listića s kalijevom lužinom oboji karmin-smeđe.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do studenog, u crnogoričnim i miješanim šuma u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem, obično borom i smrekom, ali i hrastom, voli vapnenasto ili kiselo tlo. Dosta je česta vrsta.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Dugo je vremena smatrana teškom otrovnicom, kao i zelena pupavka (Amanita phalloides), međutim, danas se sa sigurnošću zna da nije tako opasna, te da trovanje nije kobno. Slabo je otrovna jer sadrži termolabilni toksin bufotenin (kao kod žabe krastače) koji pojačava cirkulacijsku aktivnost i ima halucinogeno djelovanje, a toksin se termičkom obradom potpuno uklanja, nakon čega je gljiva jestiva, ali nije osobito ukusna zbog prilično neugodnog mirisa i okusa. Branje ove vrste nije preporučljivo zbog sličnosti sa zelenom pupavkom.

Napomena: Slične su bijeli varijetet žućkaste pupavke (Amanita citrina var. alba), koja ima bijeli klobuk, te eventualno svijetložuta muhara (Amanita gemmata), koja je s krpastim, a ne bradavičavim ostacima ovoja na klobuku i obično je intenzivnije limunastožute boje.

Najvažnije za determinaciju: 1. dno stručka je obavijeno ovojem ili volvom koja brzo propadne; 2. listići su bijeli i slobodni; 3. klobuk je žut ili potpuno izblijeđen; 4. klobuk je prekriven bijelim bradavičastim ostacima ovoja; 6. vjenčić opnast i s gornje strane crtast; 7. stručak je bulbozno zadebljan na bazi

DNA sekvenca: prikaži