SAĆASTI RUPIČAR

Neofavolus alveolaris (DC.) Sotome & T.Hatt.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Polyporales / Polyporaceae / Neofavolus

Engleski naziv: Hexagonal-pored polypore

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, najčešće je lepezast, rjeđe je okruglast, sredina je tupo ispupčena, ulegnuta ili pupčasta, tanak, jako je elastičan; žut, žuto-narančast, krem-oker do narančasto-crven, u starosti izblijedi, ponekad do bjelkaste boje, čehav, kasnije postane gladak, rub je najprije podvijen, poslije je nepravilno valovit ili režnjevit, malo je dlakav.

Stručak: 0.4-1 cm visok i 5-8 cm debeo, vrlo je kratak, redovito je postrance postavljen u odnosu na klobuk; iste boje kao i himenij, bijel je do žut, samo je na osnovi nešto tamniji.

Rupice/cjevčice: Kratke, vrlo su široke, 2-5.5 x 1-2.5 mm, duguljaste, neodoljivo podsjećaju na pčelinje saće, 0.2-1/mm², u mladosti su sitne, bijele, kasnije su slamnatožute, oker do žuto-narančaste; cjevčice se spuštaju po stručku, žute.

Spore: Valjkaste do eliptične, glatke, prozirne, amiloidne, (8.2) 8.8 - 11.3 (12.1) × (2.4) 2.8 - 3.5 (3.7) µm, Q = (2.3) 2.9 - 3.7 (3.9), N = 120, Me = 10.2 × 3.1 µm, Qe = 3.3; otrusina je svijetložuta.

Meso: Bjelkasto je do žućkasto, vlaknasto, čvrsto, elastično, plutasto, tanko; miris nije izražen ili je slab na gljive, a okus je neutralan do ponekad blago gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznih voćaka i ostalog bjelogoričnog drveća, rijetko na crnogoričnom drveću, u nizinskim šumama često raste i u proljeće.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog dosta žilave konzistencije mesa.

Napomena: Teško je povjerovati da se može zamijeniti s nekom drugom vrstom iz roda Polyporus, prije svega zato što ima vrlo velike pore (alveole) koje jako podsjećaju na pčelinje saće. Značajna je i osobina što je stručak uvijek postrance postavljen u odnosu na klobuk.

DNA sekvenca: prikaži