MALA MARTINČICA

Infundibulicybe gibba (Pers.) Harmaja

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Tricholomataceae > Rod: Infundibulicybe > Vrsta: Infundibulicybe gibba (Pers.) Harmaja (GBIF ID 2531146)

Engleski naziv: Common Funnel

Klobuk: 2-9 (11) cm širok, mesnat, najprije je konveksan i ispupčen, zatim je lijevkasto ulegnut s jako izraženim tupim ispupčenjem u sredini; blijedožućkast, krem-oker ili je svijetlosmećkast, rub je tanak, baršunast, u pravilu je podvijen, u starosti je valovit i crtast.

Stručak: 3-8 (9) cm visok i 0.8-1 (1.2) cm debeo, sitno je bjelkasto vlaknast, elastičan, valjkast, iznutra je spužvast, u starosti postane šupalj, prilično je zadebljan na bazi; krem do svijetlosmeđ, na bazi je pahuljast od bijelog micelija.

Listići: Vrlo su gusti, izmiješani su s mnogo lamelula, dugo se spuštaju po stručku, bijeli su do kremasti.

Spore: Eliptične do bademaste, prozirne, (3.3) 3.7 - 4.9 (6.2) × (2.3) 2.5 - 3.5 (4.6) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.7 (2.2), N = 120, Me = 4.3 × 3 µm, Qe = 1.5; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, kasnije je žuto-smeđe, tanko, vlaknasto, žilavo, mekano; miris je ugodan, slatkast, na gljive ili na bademe, u starosti je malo neugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama, a rjeđe u crnogoričnim, te po parkovima, živicama, uglavnom na lišću raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, na travnatom i pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Neki autori navode da je ova gljiva uzrokovala gastrointestinalne probleme, međutim još nije prijavljen niti jedan slučaj. Ti uzroci mogu biti i zbog nedovoljne termičke obrade, jer gljiva sadrži različite količine cijanovodične kiseline (cijanida), a 1 mg/kg tjelesne težine može biti koban za ljude. Ovisno o staništu, pronađene su gljive sa sadržajem cijanovodične kiseline od 140-160 mg/kg gljiva. Cijanovodična je kiselina termolabilna i termičkom obradom vrlo brzo ispari, zbog čega se ova gljiva uglavnom bez problema može jesti nakon temeljite termičke obrade ili osušena.

Napomena: Ariševa grlašica (Rhizocybe vermicularis) raste tipično samo na proljeće, na dnu stručka je s ostacima rizomorfa. Rebrasta grlašica (Clitocybe costata) ima narebran rub klobuka. Čehava grlašica (Clitocybe squamulosa) ima vlaknasto-čehavu površinu klobuka. Smeđocrvenkasta grlašica (Bonomyces sinopicus) raste u proljeće na crvenoj zemlji, ima tipično zadebljan stručak na vrhu ispod listića i miriše po brašnu. Sve navedene vrste su jestive. Žuta uleknjača (Paralepista flaccida) je žućkasto-crvenkasta i nema ispupčenje na sredini klobuka. Opisana je vrsta uvijek lijevakstog oblika i divovskih dimenzija, a razlikuje se i po mirisu i okusu.

DNA sekvenca: prikaži