REBRASTA PATULJICA

Galerina marginata (Batsch) Kühner

Sinonimi: prikaži

Etimologija: marginatus (lat.) = odsječeno, obrubljeno. Po crtastom rubu klobuka.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Hymenogastraceae / Galerina

Engleski naziv: Funeral Bell

Klobuk: 1-6 (7.5) cm širok, prvo je konveksan ili tupo stožast pa raširen i obično tupo ispupčen na sredini, rijetko oštro ispupčen, tankomesnat, gol; po vlažnom je vremenu žuto-smeđ, svijetlosmeđ, tamnooker-smeđ ili tamnosmeđ i s uočljivo prozirno narebranim rubom, vodenast, po suhom je vremenu žućkast i nije narebran.

Stručak: 2-7 (9) cm visok i 3-8 (18) mm debeo, tanak, malo zadebljan na bazi, uglavnom je šupalj, vitak, nježan, gladak, nije čehast; svijetlosmeđ, žuto-smeđ ili crno-smeđ, na vrhu je svjetliji, srebrnasto-bijelo čehasto-vlaknast, na bazi je bijelo maljav; na sredini nosi tanki, slabi, opnasti i često prolazni vjenčić, obično je slabo izražen ili u tragovima.

Listići: Gusti, uski, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, nejednako su dugi; žućkasto-smeđi, svijetlosmeđi ili cimetastosmeđi, oštrica je svjetlija.

Spore: Bademaste do eliptične, fino bradavičave, s uljnim kapljama, 7-10.5 x 4-6 µm; otrusina je rđastosmeđa do cimetastosmeđa.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, žućkasto-smeđe, smećkasto ili rđastosmeđe, u klobuku je žućkasto, a prema dnu stručka tamnije smeđe boje; miris je odvratan na plijesan, trulo drvo, brašno ili rotkvice, a okus je također neugodan na drvo. Samo kušanje može uzrokovati teška oštećenja organa.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, oboreni trupci) raznog crnogoričnog drveća ili prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacimapronađe se i na drvu bukve.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Otrovna je vrsta, a toksini koji se nalaze u ovoj gljivi poznati su kao amatoksini. Sadrži alfa i beta amanitin kao i najotrovnije vrste iz roda Amanita. Amatoksini pripadaju obitelji bicikličkih derivata oktapeptida sastavljenih od aminokiselinskog prstena premošćenog atomom sumpora. Ti su spojevi odgovorni za više od 90% smrtonosnih trovanja gljivama u ljudi. Smrtna doza je 100-150 g gljive što je oko 12 gljiva. Intenzitet toksina rebraste patuljice je oko 35% intenziteta toksina zelene pupavke. Toksin se prirodno nakuplja u stanicama jetre, a poremećaj metabolizma koji je uslijedio uzrokuje tešku disfunkciju jetre uzrokovanu amatoksinima. Amatoksini također dovode do zatajenja bubrega jer, dok bubrezi pokušavaju filtrirati otrov, oštećuju zavijene tubule i ponovno ulaze u krv koja se recirkulira i uzrokuje veća oštećenja. Razdoblje latencije je obično 6-12 sati, a rijetko 3-36 sati. Početni simptomi nakon gutanja uključuju jake bolove u trbuhu, povraćanje i proljev koji mogu trajati 6-9 sati. Osim ovih simptoma, toksini ozbiljno utječu na jetru što rezultira gastrointestinalnim krvarenjem, komom, zatajenjem bubrega ili čak smrću, obično unutar 7 dana od konzumiranja. Po nekim autorima nije otrovna nakon termičke obrade, ali je ipak treba svrstati u skupinu vrlo otrovnih gljiva.

Napomena: Druge nesmrtonosne patuljice također izgledaju vrlo slično i sa sigurnošću se mogu razlikovati od opisane vrste samo uz pomoć mikroskopa. To su smeđonoga patuljica (Galerina badipes), koja ima blijede rđastosmeđe čehice iznad prstena, sitno čehasti rub klobuka, a meso joj miriše na gljive, te vrste Galerina stylifera i Galerina pruinatipes koje nemaju izraženu prstenastu zonu. Ali kao i kod drugih opasnih rodova, zbog smrtonosnog rizika od zabune treba izbjegavati sve slične vrste.

DNA sekvenca: prikaži