TAMNOLISNA ŠLJEMOVKA

Mycena pelianthina (Fr.) Quél.

Sinonimi: prikaži

Etimologija: pelios (gr.) = modrica, mrko, tamno + antinoos (gr.) = suprotno, drugačije. Po tamnoj boji oštrice listića u kontrastu s ostalim dijelom površine.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Mycenaceae / Mycena

Engleski naziv: Blackedge Bonnet

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, prvo je konveksan, zatim se otvori i lagano tupo ispupči ili malo ulegne na sredini, po vlažnom je vremenu proziran; ljubičasto-siv je ili ljubičasto-smeđ, također je s ružičastom nijansom, vodenast, po suhom vremenu izblijedi u bjelkastu do žućkastu boju, rub je tanak i narebran.

Stručak: 5-7 cm visok, valjkast, prema bazi je nešto deblji, završava korjenasto, cjevasto-šupalj; svjetliji je od klobuka, ljubičasto-smeđ, uzdužno je vlaknast, baza je prekrivena bijelim dlačicama.

Listići: Prilično su rijetki, izrezani su uz stručak, prirasli, na bazi su povezani poprečnim žilicama, ljubičasti su ili sivo-ljubičasti, oštrica je nazubljena, resasta, valovita i tamnocrveno-smeđa.

Spore: Eliptične, duguljaste, prozirne, 5-8 x 2-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto, neposredno ispod kožice klobuka je blijedoljubičasto; miris i okus su jaki na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u bjelogoričnim šumama, osobito ispod bukve i hrasta, kao saprofit na suhom lišću, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Sadrži nisku razinu muskarina pa se smatra slabo otrovnom vrstom, a uz to joj je meso vrlo neugodnog mirisa i okusa. Ovoj je vrsti blisko srodna ljubičasta šljemovka (Mycena pura).

Napomena: Sliči ljubičastoj šljemovki i njezinoj varijaciji ružičastoj šljemovki (Mycena rosea) od kojih se razlikuje po stručku koji završava korjenasto i po prljavoljubičastim listićima. Sve tri vrste su bez vrijednosti i lagano toksične zbog niske koncentracije muskarina.

DNA sekvenca: prikaži