Russula emetica f. silvestris - created in Netherlands (Kingdom of the) by Albert Meek

GORSKA PAPRENA KRASNICA

Russula silvestris (Singer) Reumaux

Sinonimi: prikaži

Etimologija: silvaticus (lat.) = šumsko; meticus (lat.) = koji izaziva povraćanje. Po efektu kojeg izaziva.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Russulales / Russulaceae / Russula

Engleski naziv: Woodland Brittlegill

Klobuk: 3-8 (12) cm širok, prvo je poluloptast, zatim je slabo ispupčen ili ulegnut na sredini, te s prema dolje zaobljenim rubom, gladak, po vlažnom je vremenu mazav i sjajan, po suhom je vremenu bez sjaja, kožica se gotovo potpuno guli; boja je najprije, često i trajno, crvene boje trešnje ili krvavocrven, u starosti može izblijediti, rub je gladak.

Stručak: 3-7 (9) cm visok i 0.5-1.5 (2) cm debeo, valjkast je ili batinasto zadebljan prema bazi, pun, u starosti je komorasto ili potpuno šupalj, lomljiv, mekan, lako truli; bijel, baza u starosti postaje žućkasta, često je uzdužno naboran.

Listići: Razmaknuti, tanki, nekad su račvasti, izmiješani su s nekoliko lamelula, na bazi su poprečno povezani sa sitnim žilicama, najširi su uz rub gdje su široki oko 5 mm, nisu lako lomljivi, prirasli, oštrica je cjelovita; bijeli, u starosti su s plavičastim ili limunastožutim odsjajem.

Spore: Eliptične, s međusobno povezanim šiljatim bradavicama visokim do 1 µm, 7-10 x 6.5-8.3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Dosta je debelo, veoma je lomljivo, bijelo, ispod kožice je također bijelo; miris je ugodan na voće ili kokos, malo podsjeća na suhe kruške, a okus je veoma ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakom i formolom poružičasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim šumama, obično u simbiozi s borom, na pjeskovitom i kiselom tlu, kod nas je najbrojnija bljuvara i jedina je varijacija koji uspijeva na suhim staništima u šumama hrasta, kestena i bukve u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, na mahovini, na panjevima i u dupljama.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se lagano otrovnom vrstom, osobito sirova u velikim količinama. Jedna gljiva u jelu obično ne uzrokuje nikakve simptome. Sadrži određene nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja, odnosno slabije probavne smetnje, s latencijom od 30 minuta do 4 sata. Veće količine ove gljive kod osjetljivih osoba uzrokuju proljev, mučninu i povraćanje. Ljute ili gorke krasnice nisu jestive gljive.

Napomena: Slična je tipična vrsta paprena krasnica (Russula emetica) koja uspijeva samo po močvarnim ili vlažnim tlima, te je u nas mnogo rjeđa vrsta, veća je, te ima oštar, a ne zadebljan rub klobuka, a meso je pod kožicom klobuka crveno, boja klobuka izblijedi, također je i većih dimenzija. Dosta varijacija brezove paprene krasnice (Russula betularum) imaju nešto tamniju i jako promjenljivu boju.

DNA sekvenca: prikaži