Leccinum versipelle

Jestiva gljiva Zaštićena gljiva Osjetljive vrste Na listi za determinatore

OPEKASTI TURČIN

Leccinum versipelle (Fr. & Hök) Snell

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Boletales / Boletaceae / Leccinum

Engleski naziv: Orange Birch Bolete

Klobuk: 4-20 (22) cm širok, mesnat, najprije je polukuglast, poslije se spljošti, suh, po vlažnom je vremenu malo mazav i ljepljiv, u mladosti kožica visi preko ruba; ujednačene je tamnije ili svjetlije žuto-narančaste ili crveno-smeđe boje, rub je narančast.

Stručak: 6-20 (22) cm visok i 1-4 (5) cm debeo, velik, dug, snažan, zadebljava se prema bazi, skoro je trbušast, pun; bjelkast, pri dnu je ponekad s oker nijansom, brazdast, prekriven je sitnim crnkastim čehicama koje su pri dnu crno-smeđe.

Rupice/cjevčice: Sitne, okrugle; sivkaste su ili sivo-maslinaste; cjevčice su isprva kratke, kasnije su duže, prirasle su na stručak, lako se odvajaju od podnice klobuka, prvo su bjelkaste, zatim su sivkaste.

Spore: Vretenaste, 12-16 x 4-5 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Tvrdo, kompaktno, bijelo, na prerezu najprije pomodri, zatim pocrni; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, pojedinačno ili skupno, u šumama i na rubovima šuma u simbiozi s brezom. Ivan Focht je pisao da je česta vrsta u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Gorskom kotaru i Lici, ali novija istraživanja to ne potvrđuju i ukazuju na smanjivanje populacije i potrebu za daljnjim istraživanjem. Primjerci na slici snimljeni su na lokalitetu Lupinjak.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Puno je boljeg okusa od brezovog djeda (Leccinum scabrum). Konzumiran sirov uzrokuje gastrointestinalne tegobe jer sadrži kserokomičnu kiselinu pa se preporuča temeljita termička obrada. Oporavak je obično 3-6 sati nakon prvih simptoma trovanja.

Napomena: Poznatljiv je po gustim crnim čehama na stručku i svjetlijoj narančastoj boji klobuka od crvenog hrapavca (Leccinum aurantiacum) i topolovog turčina (Leccinum albostipitatum). Uz breze raste još nekoliko vrsta iz tog roda, ali također nemaju toliko guste čehe na stručku i boja klobuka im nije takva. Možda je brezov djed (Leccinum scabrum) najsličniji, ali on ne mijenja boju na prerezu za razliku od opekastog turčina. Nalazi se na listi osjetljivih vrsta.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori:

Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1128. Bijeli turčin (Leccinum percandidum Vasilkov), Sinonim: Krombholzia aurantica f. percandida (Vas.) Vas.; 1131. Opekasti turčin (Leccinum testaceoscabrum (Secr.) Singer), Sinonimi: Leccinum versipellis Fr. et Hok, Boletus testaceus scaber Secr.
Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Opekasti turčin (Leccinum versipelle (Fr.) Snell)
Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštćenim i strogo zaštićenim (Narodne novine, 07/2006). Ministarstvo kulture. – Opekasti turčin (Leccinum versipelle)
Leccinum versipelle (Fr. & Hök) Snell. 2023. https://www.gbif.org/species/2524490

Popis vrsta

A

B

C

D

E

F

G

H

I

J

K

L

M

N

O

P

R

S

T

U

V

X

Z