 |
 |  |
SVIBANJSKA ŽUTOČAŠKA
Geopyxis majalis (Fr.) Sacc.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Ascomycota >
Razred: Pezizomycetes >
Red: Pezizales >
Porodica: Pyronemataceae >
Rod: Geopyxis >
Vrsta: Geopyxis majalis (Fr.) Sacc. (GBIF ID 2593580)
Etimologija: geopyxis (lat.) = zemljana kutija, majalis (lat.) = u odnosu na mjesec svibanj. Klobuk (apotecij): 0.3-1.5 cm širok, u mladosti je kuglast, kasnije otvoren i spljošten u obliku šalice, lomljiv; unutarnja je himenijalna površina glatka, narančaste boje; vanjska je površina malo svjetlija, ali zadržava bjelkasto-narančastu boju, rub je uvijek nazubljen, zakrivljen prema gore i istaknute bijele boje. Stručak: Sitan ili skoro nepostojeći. Spore: Eliptične, glatke, 14-16 x 6-8 µm; askusi su veličine do 260 x 10 µm; parafize su valjkaste, uopće nisu proširene na vrhu; otrusina je bijela. Meso: Vrlo je tanko i krhko; miris i okus nisu izraženi. Stanište: Raste u proljeće i jesen u kontinentalnom dijelu, a sredozemnom području od studenog do travnja, na pjeskovitom i vapnenastom tlu s mahovinom, uz rubove šumskih puteva i staza u crnogoričnim i miješanim šumama i na primorskim pješčanim dinama, vjerojatno u simbiozi s crnogoričnim vrstama drveća. U Hrvatskoj je poznata samo s dva lokaliteta, u Gorskom kotaru, iz okolice Vrbovskog i Mrkoplja. Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 9, 10, 11, 12 Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Napomena: Prepoznatljiva je po narančastom apoteciju s bazubljenim bijelim rubom.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Svibanjska žutočaška (Geopyxis majalis (Fr.) Sacc.)
Prirodoslovni muzej - Split
