Balsamia vulgaris - created on December 2015 in Città Metropolitana di Torino, Italy by Nicolò Oppicelli

OBIČNA BALZAMOVKA

Balsamia vulgaris Vittad.

Etimologija: vulgaris (lat.) = običan, skupan, zajednički. Po staništu.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Pezizomycetes / Pezizales / Helvellaceae / Balsamia

Plodno tijelo: 1-3 (4) cm široko, kuglasto je i naborano; narančasto, crvenkasto do crvenkasto-smeđe, površina je glatka ili sitno bradavičava i nešto svjetlija.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, s 2-3 uljne kaplje, 21.5-30.5 x 9.8-12.1 µm; mješinice su duge do 80 µm, s 8 spora; otrusina je žuto-smeđa.

Meso (gleba): Bijelo je pa žućkasto, u starosti je sa sitnim komoricama; miris neugodan na dimljeno meso, a okus na dim.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, podzemno u humusu, u miješanim šumama bora, bukve, jele i smreke u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, na kiselom i vapnenastom tlu; često se pronađe u šumi na mjestima koja su izrovale divlje svinje.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog neugodnog mirisa glebe, a i u večim količinama izaziva gastrointestinalne tegobe.

Napomena: Ova vrsta karakteristična je po boji, mirisu, te velikim i glatkim sporama. Dvije slične vrste imaju nešto manje plodno tijelo i mnogo manje spore, ali nema opasnosti od zamjene jer ne rastu kod nas, već u sjevernijem dijelu Europe.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto; 2. površina je narančasta do crvenkasto-smeđa; 3. površina je glatka ili sitno bradavičava; 4. meso je žućkasto; 5. miris mesa je neugodan na dimljeno meso; 6. raste podzemno u humusu u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama

DNA sekvenca: prikaži