 |
|
|
Inocutis rheades - created in Finland by Mikko Veräjänkorva |
 |
 |
|
LISIČJI KOPITAR
Inocutis rheades (Pers.) Fiasson & Niemelä
Sinonimi:
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Hymenochaetales / Hymenochaetaceae / Inocutis
Plodno tijelo: 4-12 (15) cm široko, najprije je kuglasto pa se otvori i rastegne u obliku polumjeseca, školjkasto, gornji je dio konveksan i ponekad kvrgav, a donji prilično trbušast; žute, žuto-narančaste, narančaste ili crvenkasto-narančaste boje, površina je najprije pamučasto-dlakava, dekoracija kasnije djelomično otpadne, rub je bjelkast ili žut, tanak, kružno zakrivljen i rastegnut.
Rupice/cjevčice: Nisu široke, višekutne, izdužene, postanu labirintne, najprije su bjelkaste do žuto-narančaste, kasnije su smeđe ili tamnosmeđe, na pritisak posmeđe; cjevčice su 3-15 mm duge.
Spore: Eliptične, 5-6 x 3.5-4 µm; otrusina je hrđastosmeđa.
Meso: Vlaknasto, žilavo, plutasto, o starosti je tvrdo, žuto-smeđe; miris nije izražen, a okus je gorak.
Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (podnožje trupaca) raznog bjelogoričnog drveća, kao i parazit na živom drveću, osobito na jasiki, topoli ili kestenu.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.
Napomena: Gljiva u mladosti ima dosta svijetlu boju površine klobuka i himenija. Samo kod razvijenih primjeraka postane riđkasta ili tamnosmeđa. Sličan je tamarisov kopitar (Inocutis tamaricis).
DNA sekvenca:
Referentni izvori:
- Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1273. Lisičji kopitar (Inonotus rheades (Pers.) Karst.), Sinonim: Polyporus vulpinus Fr.
-
Inocutis rheades (Pers.) Fiasson & Niemelä. 2023. https://www.gbif.org/species/2520997
Prirodoslovni muzej - Split
